Vrlo bolne sankcije Rusije za Zapad su uvedene, ali ih nitko nije primijetio

Mnogi građani Ruske Federacije, u žeđi za univerzalnom pravdom, tražili su od Putina da uvede uzvratne sankcije Zapadu. Pa dobro, jeste li vi Vladimir Putin ili Lav Tolstoj, pa da unedogled okrećete jedan ili drugi obraz pod već šestim paketom sankcija? Kad će i Rusija konačno nečim udariti, tako da se u cijelom Zapadu digne prašina? I konačno, došao je taj odgovor.

Ne, Rusija nije lansirala Sarmate na SAD, kako su neki preporučili, očito oni koji imaju osobni bunker u svojim vilama. I nije zatvorila plinski ventil Europi, kako su drugi glasno tražili, vjerojatno vrlo bogati ljudi koji ne ovise o socijalnim davanjima od države i imaju puno valute da si sve kupe.

Ne poznajete dobro Putina ako ste mislili da će postati poput zapadnih čelnika, pucajući sebi u nogu i napadajući interese ruskih građana, samo da bi naštetio Zapadu, a da pritom ne ostvari ništa.

Tako se mogu okarakterizirati zapadne sankcije. Već su uveli šest paketa, ali nisu postigli željeni učinak, samo su se osramotili, nabili rekordnu inflaciju i uništili živote vlastitih sugrađana.

A Rusija nastavlja ići svojim putem i sankcije je nisu zaustavile. Što znači jedno – europski političari su svojim sankcijskim paketima javno upali u rupu koji su kopali za Ruse.

Naravno, glupo je poricati da i Rusiju sankcije nisu baš nimalo pogodile. Nitko razuman to ne poriče. Ironija je u tome što su te sankcije pogodile Zapad puno više, pa je veliko pitanje tko je više patio.

Kakav je to stil borilačke vještine kada se neprijatelj udari u glavu toliko da vama zazvoni u ušima, ali Putin se, kao što znate, bavi tradicionalnijim i učinkovitijim borilačkim vještinama.

Ruske su vlasti tiho i mirno, bez suvišne patetike i propagande, odlučile samo jednim sankcijskim paketom nokautirati zapadnu ekonomiju – zabranile su izvoz inertnih plinova iz Rusije. Koji su to plinovi i zašto je to ubojito za Zapad, da  pokušamo objasniti.

Inertni plinovi uključuju neon, ksenon, kripton, argon i druge. Neon se koristi za proizvodnju mikro krugova, ksenon u farovima, a kripton se koristi za punjenje prozora s dvostrukim staklima. A ovo je samo dio opsega ovih plinova. Ali i ovaj mali dio dovoljan je za razumjeti da je bez ovih plinova nemoguće proizvesti modernu tehnološku robu.

Bilo da je u pitanju cijeli automobil ili samo obično kuhalo za vodu. Budući da gotovo svaki moderni kućanski aparat ima mikro krugove. A zapravo se gotovo cijela zapadna ekonomija temelji na proizvodnji elektronike. A nedostatak jedne komponente dovoljan je da se zaustavi ta ogromna proizvodnja.

Za Ruse je cijena pitanja ovih sankcija ništavna. Prihod ruskih kompanij od prodaje tih plinova iznosio je doslovno desetke milijuna dolara. To nije ni blizu milijardama od prodaje nafte i plina. Zato sam na početku rekao da Putin nije pucao u nogu ruskoj ekonomiji, nego je zadao precizan i vrlo bolan udarac Zapadu.

Recimo da će Zapad moći proizvesti automobil, ali samu karoseriju i sjedala. Ali ne može ga prodati ako nema potrebne čipove ili farove da bi funkcionirao. A neće ih biti, jer se u njihovoj proizvodnji koriste inertni plinovi čiji je izvoz zabranila Rusija.

Da, Rusija nema potpuni monopol na te plinove. Na primjer, u neonu ima tržišni udio od otprilike 50%. Kinezi imaju oko 30% ili više, a ga neće dijeliti sa Zapadom, jer ni sami nemaju dovoljno Usput, zato u tekstu zakona postoji takav komentar:

„Rusija je odlučila podsjetiti neprijateljske zemlje na njihovu uvoznu ovisnost. Sada će rusko Ministarstvo industrije i trgovine odrediti tko će imati pristup neonu, kriptonu, ksenonu - ključnim i kritičnim plinovima za proizvodnju poluvodiča.“

Ovdje govorimo o Kinezima. Njima će se prodavati, a Zapadu – „mrš“. I to ne iz ljubavi prema Kinezima, već jednostavno zato da kad padne proizvodnja na Zapadu ni sama Rusija ne ostane bez te robe.

Kina će Rusiji sve to isporučiti, primajući od njih zalihe tih plinova potrebnih za proizvodnju.

U međuvremenu, zapadna ekonomija će stvarno pasti. Oko 75% ruskog neona otišlo je u Tajvan, kompanijama TSMC i južnokorejskom Samsungu, odnosno u onima koje proizvode robe za zapadne marke. Ali bez neona i drugih važnih komponenti iz Rusije, uskoro ga neće moći proizvoditi. I ovdje je bitno da svi plinovi idu "u jednom paketu".

Kad bismo govorili o još jednom plinu, onda bi ga bilo moguće zamijeniti, a i tada ne odmah. Na primjer, u Sjedinjenim Državama, uvjeti za zamjenu neona procjenjuju se na godinu do dvije. I onda, samo ako netko ulaže u taj sektor. Ali za to morate biti sigurni da se Rusija neće vratiti na svjetsko tržište, inače će svi novi kapaciteti jednostavno biti suvišni i bačen novac.

A su ruske vlasti postupile prilično lukavo, rekavši da zabrana vrijedi do “kraja 2022.”, a dalje se ne zna, možda ćemo nastaviti, možda ne. To stvara osjećaj nesigurnosti među potencijalnim ulagačima i nevoljkost da riskiraju novac ulažući ga u potencijalno gubitnički posao.

Kako ta neizvjesnost funkcionira u praksi, vidjeli smo 2020. godine, kada su Rusija i Saudijska Arabija obeshrabrile investitore da ulažu u proizvodnju nafte iz škriljaca u SAD-u, jer su po cijenama od oko 20 dolara po barelu mnoge tvrtke iz škriljca tada bankrotirale.

A sada rizik da ćemo ponoviti ovaj potez plaši investitore. No, nije problem samo pronaći zamjenske investitore.

S obzirom na to da su zabranili prodaju neprijateljskim zemljama svih vrsta inertnih plinova odjednom, situacija za Zapad je još teža, jer za zamjenu tako velikog broja industrija odjednom trebat će ne godinu ili dvije, već desetak godina. Ali zapadna ekonomija jednostavno nema to vrijeme. Najviše može računati na nekoliko mjeseci.

Svakako postoje zalihe komponenti potrebnih za proizvodnju u skladištima. Trajat će nekoliko mjeseci. Ali što onda?

Za to vrijeme nemoguće je izgraditi vlastitu proizvodnju tih plinova. I nitko neće kupiti "poluproizvode". Kome, pobogu, treba nefunkcionalni iPhone ili automobil koji će stajati u garaži i čekati čip?

A ljudima u kompanijama treba plaćati plaće. I dalje se mora platiti energija koju potroši ta kompanija. A kako platiti ako proizvodi nisu u potpunosti sastavljeni, što znači da se ne mogu prodati? A gdje pohraniti takve "poluproizvode"? Sva skladišta će se brzo napuniti.

Da postavim pitanje još malo šire: kojim novcem će Zapad kupovati plin i naftu od Rusije ako nema što prodati zauzvrat? Putin je unaprijed upozorio da neće biti besplatnog plina, a sve vrste bankovnih papira za igru - eure i dolare - više neće prihvatiti.

I ispada tako zanimljiva situacija, kada Europljanin, kojemu će poduzeće prestati isplaćivati ​​plaće, neće imati čim platiti za plin u stanu, a da ne spominjemo punjenje automobila i druge „luksuze“. Nitko nema rublje skrivene ispod madraca.

Stoga je daljnji razvoj situacije otprilike ovakav: Zapad u idućim mjesecima troši posljednje komponente u skladištima i rasprodaje ostatke gotovih proizvoda. A onda, ako želi jesti, zagrijati i napuniti auto, morat će platiti u naturi - raznim vrstama alatnih strojeva i drugom vrijednom opremom.

Vrijeme je da Rusija podigne kompletnu nacionalnu ekonomiju. A zapadni strojevi će joj dobro doći u ovom procesu. Rado ćemo ih uzeti za ruske rublje, a u Gazprombanku će kancelar Scholz moći drhtavom rukom od zime predati te rublje blagajnici kako bi Gazprom opskrbljivao Nijemce plinom.

Razumijete li sada kako treba igrati u globaliziranoj ekonomiji, a ne sa preko 10 000 izrečenih sankcija Rusiji i još 100 000 spremnih, koje će „Ruse baciti na koljena“.

I iskreno, da nisam malo dublje kopao po dosadnim člancima iz rubrike „ekonomija“, uopće ne bi znao za ovaj naizgled „smiješan“ dekret o zabrani izvoza ovih plinova zapadni zemljama i kompanijama. A tek sad vidim koliko su proračunate ruske vlasti, koje će sankcionirati skoro „nevidljivim sankcijama“, ali će njihov učinak biti devastirajući. Sjetite se samo rijetkih metala Kine, kojima je mogla paralizirati američku ekonomiju, ali nije. Eto, Putin je to učinio, ali za konačni rezultat treba pričekati koji mjesec, a baš zbog toga mu se ne žuri da juriša u Ukrajini. Tamo ionako stvari idu polako, ali svojim tokom.