London još jednom ostvaruje plan uništenja Njemačke i saveza Europe s Rusijom

U posljednje vrijeme sam sve više uvjeren da je Brexit imao smisla, puno više od provođenja „volje naroda“, kako je tvrdio Boris Johnson kada je dolazi na vlast, koji se kleo u demokratske standarde Velike Britanije, čak i kada volja birača nije u skladu sa željama zakonodavne i izvršne vlasti. Čini mi se da je moje slutnje upravo potvrdio britanski list The Spectator. Najstariji konzervativni časopis u Engleskoj, The Spectator, koji izlazi od 1824. godine, nedavno je s očiglednim zadovoljstvom objavio veliki analitički članak "Njemačka industrija praktički se urušila“.

Časopis iskreno likujući piše kako je njemačko gospodarstvo u kolapsu i  glavni konkurent Anglosaksonaca u Europi gubi svoje pozicije i prilike. Njemačka više nije opasnost za Britance.

„Po prvi put u trideset godina, njemački uvoz nadmašio je njemački izvoz. Zasad samo u lipnju i samo milijardu eura, ali...“, piše kolumnist Matthew Lynn.

Za Njemačku je višak uvoza nad izvozom smrtonosan trend. Cjelokupno njemačko gospodarstvo izgrađeno je i naoštreno za izvoz Marshallovim planom. Njemačka je stvorena kao kovačnica Europe i svijeta, kao izvoznik modernih i pouzdanih strojeva i strojeva diljem svijeta. Nemaju poseban biznis u sektoru usluga, nema ni usporedivog bankarskog sektora. Cijeli njemački kolos zapravo je realni sektor gospodarstva, a on se temelji temelj uvozu. Zapravo, temeljio se na jeftinim energentima iz Rusije, a proizvodi njemačke industrije bili su izvan konkurencije u pogledu cijene i kvalitete. Njemačke kompanije kao što Mercedes, BMW, Bayer, BASF, Siemens i mnoge, mnoge druge osigurale su stabilan i suficitan njemački proračun i učinile njemačko gospodarstvo lokomotivom u EU.

Ponavljam, energija, koja je postala temelj kolosalne njemačke industrije, bila je jeftina nafta i plin iz Rusije. Dobro uspostavljeni trgovinski odnosi, logika izgradnje proračuna dviju zemalja metodično su zbližavali Rusiju i Njemačku, a s Angelom Merkel su postali strateški partneri.

Prijateljstvo Nijemaca i Rusa prastara je noćna mora Anglosaksonaca.

Ova noćna mora progoni Britance od završetka najtežeg Stogodišnjeg rata između Engleske i Francuske, a ako uzmete u obzir sve njihove saveznike, onda i ratove Engleske s kontinentalnom Europom. Sve su to bili užasni gubici, užasno rasipanje resursa, a bez vrijednog, opipljivog rezultata.

Iz ovog rata Anglosaksonci su izvukli nekoliko zaključaka koji su bili temelj njihovih kasnijih, prastarih načela u vanjskoj politici. Naime, Stogodišnji rat je oblikovao vanjsku politiku Anglosaksonaca, koju oni do danas nisu promijenili. Što god mislili, ovo je hvale vrijedna dosljednost Anglosaksonaca. Jednom su bili potučeni u najžešćoj borbi  i izvukli su zaključke do kraja života. A oni su sljedeći:

1. Ujedinjena Europa jak je protivnik i ne može se pobijediti. Od sada je “zavadi pa vladaj” obvezno i ​​glavno načelo cjelokupne vanjske politike Anglosaksonaca.

2. Francuska je bila lider Europe i uspjela je ujediniti, okupiti oko sebe mnoge europske države i spriječiti hegemoniju Engleske u Europi. Zaključak je da se lider se mora identificirati i uništiti u korijenu.

Vratimo se Nijemcima i u prošlost, kada se pojavio Bismarck. Bismarck je kao političar i vođa odrastao u Rusiji kao pruski ambasador. Tek kasnije se pojavio kao ujedinitelj njemačkih zemalja. Usput, ne bez pomoći Rusije. Bio je tvorac najjače države u Europi, i tako dalje i tako dalje. U Europi je brzo rastao moćan vođa naklonjen Rusiji. Osovina Berlin - Sankt Peterburg poprimila je za Anglosaksonce zloslutan oblik, a kontinent Euroazije je izmaknuo utjecaju britanske krune.

Anglosaksonci su poduzeli gomilu laži, beskrupuloznosti, utopili se u krvi političkih ubojstava, a ruski car Nikolaj II sklopio je savez s Francuskom i Engleskom, a zatim zaratio s Njemačkom. Kako su Anglosaksonci to uspjeli, nemam pojma. Imajući ženu Njemicu, princezu iz njemačke dinastije Hessen, apsolutne političke koristi i interese u Njemačkoj, car Nikolaj II je opak objavio rat Njemačkoj. Ni Njemačka ni Rusko carstvo nisu nestali, ali se nekoliko drugih carstava u Europi urušilo.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata Anglosaksonci su počeli vladati svijetom.

Ali Njemačka i Rusija su se iznenađujuće brzo oporavile i samo 20 godina nakon završetka Prvog svjetskog rata ponovno je prijetila noćna mora Anglosaksonaca - unija Njemačke i Rusije. Štoviše, Njemačka je zarobila i ujedinila cijelu Europu pod sobom, iako je pola Poljske morala je dati Rusiji. Berlin je objavio rat Francuskoj i Engleskoj samo dva mjeseca kasnije, na samom početku ljeta 1940., kada se dogodila sramota Dunkerquea. Francuska je kapitulirala i put prema Engleskoj bio je otvoren. I opet se dogodilo neobjašnjivo. Anglosaksonci su opet uspjeli posvađati Nijemce s Rusima. Tako nacistički Reich nije dokrajčio Anglosaksonce i okrenuo se protiv Rusa i Sovjetskog Saveza.

Kako?! Kako su Britanci to uspjeli učiniti? Nemam objašnjenje za ovaj Hitlerov manevar.

Potom, u svibnju 1945. Anglosaksonci su dobili podijeljenu, uništenu Njemačku i razorenu i nesposobnu Europu. Rusija je preživjela. Krvava, iscrpljena  i u ruševinama, ali je preživjela.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Anglosaksonci su počeli vladati svijetom.

I sve je tako bilo do početka razgovora o izgradnji plinovoda „Sjeverni tok 2“. Anglosaksonci, ovaj put na čelu sa Sjedinjenim Državama i odnedavno, nakon Brexita, „slobodnim Britancima“,  spokojno su vladali svijetom i oko ničega se nisu puno zamarali. Stvarnost drugog desetljeća XXI stoljeća za njih je postala jezovita.

Rusija je postajala vojno neranjiva sila, u Europi se opet pojavio jedini lider - Njemačka, a prijateljstvo Nijemaca s Rusima iz dana u dan je jačalo. Noćna mora Anglosaksonaca čvrsto se prenosi s koljena na koljeno u spavaćim sobama njihovih vođa, a to je unija Njemačke i Rusije, uz novorođenu osovinu Berlin-Moskva-Peking.

Eto ponovno problema. Nijemci i Rusi su najbolji ratnici u povijesti čovječanstva, najozbiljniji stvaratelji, a došlo je njihovo vrijeme. Kina je opet vrlo bolan prijatelj i s Hong Kongom je pokazala gdje je mjesto Britancima. Tako se iz prve ruke počela ponovno javljati ​​poznata noćna mora za Anglosaksonce.

Sada mi recite, protiv koga su Anglosaksonci pripremili svoj projekt "Nacistička Ukrajina"? protiv Rusije ili protiv Njemačke?! Ili protiv obje ove zemlje? Ili protiv Europe koja je išla ka savezu s Rusijom? I na kraju krajeva, sve je dovelo do ovoga što trenutno gledamo.

Ovdje dolazimo i do Brexita. Da su planovi Anglosaksonaca bili ograničeni samo na pripremu Ukrajine za napad na Rusiju, ne bi bilo apsolutno nikakvog razloga da Velika Britanija napusti Europsku uniju. Naprotiv, da su unutra, kao članovi EU, Britancima bi bilo puno lakše i učinkovitije upravljati europskom pomoći Ukrajini, voditi Europsku uniju u beskompromisnom ratu s Rusijom "do posljednjeg Ukrajinca". Ali Britanci su se povukli iz ove Unije. Oni su „predvidjeli“, planirali i isprovocirali okrutan i besmislen okršaj s Rusijom i da bi uništili Europsku uniju i Njemačku, u prvom redu.

Glavni cilj Anglosaksonaca nikako nije rat između Rusije i Ukrajine. Njihov glavni cilj je uništiti novonastalu osovinu Berlin-Moskva-Peking. Berlin, kao predvodnik cijele Europske unije, Anglosaksoncima se činio najslabijom karikom, čak i zajedno, s cijelom Europskom unijom. Odlučili su ih žrtvovati. Anglosaksonci su dobro naučili lekcije Stogodišnjeg rata. Sve je zapisano u ožiljcima na subkorteksu njihovog izopačenog mozga.

Sve gore napisano pozadina je za razumijevanje zbog čega je magazin The Spectator toliko sretan. Vratimo se onome o čemu on piše.

“Njemačka je jedinstvena ekonomija koja se temelji na izvozu. Donedavno je akumulirala suficit od 8 ili 9 posto BDP-a, odnosno 20 milijardi eura mjesečno, najveći u svijetu. A s tim nestankom postoje tri velika problema. Prvo, njemačko gospodarstvo temelji se na prodaji visokokvalitetne industrijske robe ostatku svijeta. Za razliku od mnogih drugih zemalja, nema velike uslužne djelatnosti koje bi popunile zaostatak ako padne izvoz realnog sektora. Nema ni glavno financijsko središte za stvaranje nevidljive dobiti, ako kontejnerski brodovi odu negdje drugdje. Uklonite velike izvoznike iz njemačkog gospodarstva i bit će nemoguće razumjeti što im je uopće ostalo“, piše Matthew Lynn.

„Pad izvoza prati pad dobro plaćenih proizvodnih poslova koji su okosnica njemačkog gospodarstva. Međutim, ako se Njemačkoj da malo vremena, ona može otvoriti radna mjesta u sektoru usluga i maloprodaje, kao što su to učinile mnoge druge zemlje. Ali neće biti toliko plaćeni i neće nužno odgovarati zaposlenicima. U Njemačkoj nema ni odmarališta, kao u Grčkoj. Cijela generacija vještih Nijemaca neće imati što drugo raditi. Konačno, to će također značiti ogroman deficit eurozone. Od svih zemalja koje su u njemu bile uključene, Njemačka je jedina imala veliki suficit. Kakav će biti očekivani rezultat? Valuta Europljana će slabiti i slabiti. Doista, euro je već skliznuo na paritet sa švicarskim frankom tijekom vikenda i do pariteta s dolarom.

Istina je da je  njemački industrijski izvozni stroj bio  potaknut jeftinom energijom iz Rusije i to bi gorivo moglo uskoro nestati, kako tvrdi Wolfgang Munchow u jednom časopisu prošli tjedan.

Veći dio poslijeratne ere Njemačka se mogla pohvaliti vrlo niskom inflacijom, stabilnom valutom i ogromnim trgovinskim suficitom. Sada je sve to prošlost. Šok se bliži za dobro uhranjene njemačke građane i velikom brzinom hrli njihovim domovima“, piše Matthew Lynn.

Ali to nije samo njegovo mišljenje, već tako s ponosom piše najstariji engleski konzervativni časopis The Spectator, koji odražava stav svih Britanaca. Bez razliku.  

Sve je kao i prije. Lider Europe je poražen, Europska unija je na umoru, prijateljstvo Nijemaca i Rusa nije spašeno. Planirana osovina Berlin-Moskva-Peking više ne postoji.

Ali sljedeća pobjeda Anglosaksonaca nije i kraj rata. Naime, već je šef odbora Bundestaga za energiju i zaštitu klime, Klaus Ernst, otvoreno i službeno rekao:

“Naprotiv, energetske sankcije su korisne za Rusiju. One znače da iako ostvare manje prodaje, prihod od te prodaje općenito je veći. Od siječnja do svibnja ove godine saldo tekućeg računa Rusije s ostatkom svijeta porastao je gotovo 3,5 puta u usporedbi s istim razdobljem 2021. godine. Rastuće cijene resursa kao što su nafta i plin osiguravaju da Rusija ukupno zarađuje više od prodaje energije nego prije. Dakle, naše sankcije su korisne Moskvi. Ako je potrebno, moguće je pustiti „Sjeverni tok 2“ u rad na ograničeno vremensko razdoblje, ako se opskrba plinom ne može zajamčiti na drugi način. Rusija ne staje, nastavlja dobro zarađivati ​​na svojim sirovinama, dok naši građani i naše gospodarstvo trpe ovu potpuno promašenu politiku sankcija. U tom kontekstu, nisam za održavanje sankcija“.

Da, Nijemci su već gunđali i već se nešto pokrenulo u njihovim uspavanim mozgovima, ali treba im vremena da shvate dubinu ponora u koji ih opet guraju Anglosaksonci. Istina je i da kancelaru Olafu Scholzu pada rejting pred našim očima, što je znak da Nijemcima trebaju drugačiji vođa i drugačija politika. Ali proces realizacije toga je tek započeo i ne treba očekivati revolucionarni prevrat. Ako se dobro sjećate iz škole, ni nacisti vlast nisu preuzeli revolucijom. Naravno, treba se nadati da rješenje za anglosaksonski diktat ovaj put neće biti nacisti. To ne bi dozvolili n i Rusi, pa ni Kinezi, koji nisu više toliko udaljeni od EU kao u zoru Drugog svjetskog rata.

Zaključak je da Rusija ne bi trebala žuriti s prekidom specijalne operacije u Ukrajini. Ne radi se tu uopće o Ukrajini, već treba dati vremena "cijelom civiliziranom svijetu" da se otrese anglosaksonskih utvara i njihovih velikih prijatelja u Washingtonu, s kojima čine nerazdvojnu cjelinu.

U Njemačkoj je taj proces već započeo, piše o tome i The Spectator, samo nisu svjesni da im radost zbog trenutne situacije muti vidike i ne razumiju da je izjava šefa odbora Bundestaga za energiju i zaštitu klime, Klausa Ernsta, tek prvi glas, a bit će ih sve više.