Bankrot Silicon Valley Banke: "Još ništa nismo vidjeli, a siguran je samo onaj tko ima zlato"

Najnoviji naslovi, naravno, svi upućuju na domino efekt zbog bankrota Silicon Valley Banke (SVB), i trebali bi biti. Ali terminologiju financijskih tržišta malo tko razumije, a rečeno je da je SVCB propala „zbog prevelike izloženosti američkim državnim obveznicama“, onima koje čine ukupan američki dug od preko 30 000 milijardi dolara.

Ova bankarska metafora, za tehnološki sektor posebno i prethodno opisana  katastrofa u Kaliforniji  u cjelini, kao i  pitanje bankovnog rizika kao teme zahtijevaju razumijevanje i pažnju  navedenog u nastavku kolumne Matthewa Piepenburga za portal Gold Switzerland.

Matthew Piepenburg: Uobičajeni, zlatni smisao sljedeće besmislene bankarske krize

Nakon što pređemo forenzički pregled podataka i sila koje objašnjavaju propast Silicon Valley Banke, brzo otkrivamo da je SVB sam po sebi samo simbol mnogo veće financijske i bankovne krize koja povezuje gotovo sve glavne sile koje sam pratio otkad je Powell započeo svoju potragu za Quantitative Easingom (QE) i Quantitative Tighteningom (QT), da ponovno preporodi FED.

To jest, potvrđujemo da se sve vraća na FED i tržište obveznica općenito, a posebno na tržište američkih obveznica. Ali kao što sam tvrdio godinama, a sada ću opet reći da je tržište obveznica glavna stvar.

Na kraju ovog kratkog izvješća također otkrivamo da je SVB tek početak, a zaraza unutar i vanbankarskog sektora uskoro će se pogoršati. Ili bolje rečeno: "Još ništa nismo vidjeli". Ali prvo, pogledajmo banke u Silicijskoj dolini.

Dvije propale banke

Tehnološki prijateljskoj SVB priči zapravo je prethodila još jedna propala banka, naime „kripto-friendly“ Silvergate Capital koprporacija sada ide u dobrovoljnu likvidaciju.

Budući da je SVB bila mnogo veća banka, sa 170 milijardi dolara u depozitima, od Silvergatea, koja ima nešto više od 6 milijardi dolara u depozitima, prva je dobila i zaslužila više naslova kao najveća propast banke od propasti banaka 2008.

Za razliku od Lehmana ili Bear Stearnsa, nedavne katastrofe s bankrotom Silicon Valley Banke i Silvergatea nisu bile rezultat koncentriranih oklada s ​​polugom koje su nemarno upakirane kao investicijski krediti, već prije rezultat dobrog staromodnog napada na banke. Pad banaka događa se kada svi deponenti žele izvući svoj novac iz banaka u isto vrijeme, što je scenarij na kojeg sam godinama upozoravao i uspoređivao ga s kazalištem u plamenu s izlaznim vratima veličine mišje rupe.

Banke, naravno, koriste i potiču sredstva deponenata da pozajmljuju i investiraju uz rizik, zbog čega je Henry Ford upozorio na revoluciju ako ljudi stvarno shvate što banke zapravo rade. Dakle, ako masa štediša iznenada želi svoj novac u isto vrijeme, njega jednostavno neće biti.

Ali zašto su deponenti u panici željeli izaći i povući depozite?

Sve se svodi na kripto strahove, tehnološki stres i loše bankarske prakse.

Nema srebra u Silvergateu, jer su tamo davali zajmove kripto poduzećima, koja su bila središte spekulacije sve dok  implozija kuće FTX Trading Ltd. Sama Bankman-Frieda nije umorila ulagače od kripto razmjena. Nervozni deponenti povukli su milijarde svojih kripto povezanih depozita u isto vrijeme.

Silvergate, naravno, nije imao milijarde potrebne da ispuni zahtjeve deponenata, jer banke po svojoj operativnoj prirodi nikad nemaju sav novac kada im je potreban u isto vrijeme.

Stoga je banka morala brzo i očajnički prodati imovinu, što je značilo prodaju milijarda vrijednih nedospjelih državnih obveznica čije su cijene u međuvremenu pale zahvaljujući povećanju Powellove kamatne stope.

Vidite kako FED vreba, pognute glave i tiho, iza gotovo svake krize?

Ovo je bila prodaja bankovne imovine u najgorem zamislivom trenutku i odmah poslala Silvergate u minus, prema hladnom tamnom dnu oceana.

Nakon što pravosudne istrage završe i FDIC osiguranje istekne, otkrit ćemo koliko će "cijeli" biti veći deponenti u Silvergateu, ali to će potrajati i završiti s određenim stupnjem boli za mnoge od njih.

Dolina smrti za banku Silicijske doline

Što se tiče veće katastrofe u Silicon Valley Banci, oni su uglavnom pružali usluge novoosnovanim poduzećima i tehnološkim tvrtkama s velikim fokusom na novoosnovana poduzeća u području znanosti o životu, tj. jučerašnji jednorozi, a sutrašnji magarci.

Ovi jednorozi, naravno, nisu bili samo pod oblakom FTX strahova, posebno zbog pada vjere u tehnološka čuda općenito, nego jednako pod pritiskom Powellovih povećanja kamatnih stopa, koje je financiranje ili vraćanje dugova učinilo težim i skupljim za tehnološka imena.

Ukratko, klupko lake zarade za upitna tehnološka poduzeća počelo se odmotati.

Polagana, a zatim brza propast Silicon Valley Banke došla je kad su deponenti, prema savjetu svojih savjetnika, istovremeno povukli milijarde, što SVB, poput Silvergatea, nije mogao platiti, nakon što je prodao imovinu dolarskih obveznica uz ogroman gubitak,  iako je tako spasio prva povlačenja dok je spaljivao kasnije deponente.

Ukratko, kao i sve druge Ponzijeve sheme, banke koje pate od bijega štediša ne mogu i neće spasiti sve, već samo prvi novac, tj. najbrže trkače u gorućem kazalištu.

Žrtve opeklina, oporavak?

Banke, ironično, tehnički ne mogu  bankrotirati. Silvergate planira na kraju isplatiti sve štediše dok budu pretraživali svoju imovinu u likvidaciji. No, to je vrlo upitno, da ne kažem nevjerojatan scenarij.

SVB je, međutim, predugo čekao na postupak dobrovoljne likvidacije i umjesto ga je toga preuzela agencija FDIC, kao ovrhovoditelj za upravljanje prodajom imovine kako bi se ulagačima vratili depoziti kao dividenda tijekom vremena.

Nadalje, FDIC "osigurava" depozite investitora do 250 tisuća dolara, ali to neće pomoći velikoj većini SVB depozita,  jer njih 95,5% nisu pokriveni ovim takozvanim osiguranjem.

Učinak zaraze?

Bez obzira na bol koju su osjetili štediše u Silvergateu i Silicon Valley Banci, strah se tamo proširio na širi bankarski sektor, od velikih banaka do regionalnih, koji je zabilježio očekivanu rasprodaju krajem prošlog tjedna i potaknuo neizbježno pitanje je li ovo je još jedan „Lehmanov trenutak“?

Za sada govorimo o jurišima banaka, a ne o bankama koje su propale kao 2008. zbog goleme izloženosti derivatima i loših zajmova. Ukratko, ovo nije, barem još uvijek nije bankarska kriza poput one iz 2008. godine.

To se reklo, a kao što smo nebrojeno puta izvijestili, banke nakon 2008. još uvijek su masovno i pretjerano opterećene i izložene tom odlagalištu toksičnog otpada, inače poznatom kao COMEX i tržište derivata .

Svaki dan naslovi se mijenjaju. Signature Bank, ovaj put u New Yorku, upravo su zatvorili njujorški regulatori.

FED je zatim tijekom vikenda objavio da će isplatiti štediše, što je jednako priznanju još jednog spašavanja loših banaka pod novim imenom “Bank Term Funding Program”, ili BTFP, akronim koji podsjeća na TARP iz 2009.

Takva politika spašavanja čini malo vjerojatnijim izglede za daljnja povećanja kamatnih stopa Federalnih rezervi 2023., a trgovci na Wall Streetu su već preimenovali agenciju BTFP u " “Buy The F***ing Pivot".

Kao što sam pisao mjesecima, ali i pokazao u nastavku, Powellov plan „kvantitativnog stezanja“, odnosno Quantitative Tighteninga (QT), bi trajao dok se nešto neizbježno ne pokvari, a čini se da je taj dan došao, kao što se i očekivalo.

Mnogi sugeriraju da će BTFB program, kojeg su usvojili Bidenova uprava, FED i FDIC, morati biti financiran u iznosu od najmanje 2000 milijardi dolara, a ne „samo“ 25 milijardi dolara, jer samo taj iznos može spriječiti daljnji bankovni rizik.

Jednostavna prognoza

Međutim, na temelju konteksta i trenutnih podataka, možemo početi donositi određene objektivne i rane zaključke.

Novčani tok rizičnog kapitala u tehnologiju uskoro će se znatno smanjiti, kao što smo upozoravali zadnje 2 godine.

Deponenti Silicon Valley Banke mogu  s vremenom dobiti dio ili velik dio svog novca natrag, nakon što FDIC rasproda imovinu banke. Unatoč mom vrlo, vrlo lošem mišljenju o bankarskim regulatorima, SVB je, za razliku od FTX Trading Limiteda, barem bio reguliran.

Što se tiče sveobuhvatne krize u svim bankama, prerano je reći da će se gore navedeni regionalni tumori proširiti na sve banke svih sektora, iako gruba izvješća o bankovnom riziku u prošlosti sugeriraju da su banke u cjelini sve samo ne sef.

Tržište kriptovaluta, već pod oblakom FTX Trading Limiteda, a sada Silicon Valley Banke, doživio je više bola, kao što potvrđuju rasprodaje u ovom prostoru prošlog tjedna. Međutim, kako bankarski strahovi potiču na oštriji FED u drugom tromjesečju, mnoge bi kriptovalute mogle porasti.

Veća, strašna slika

U prirodi trenutne bankarske krize, koja se još uvijek razvija, vidimo razloge za zabrinutost, veliku zabrinutost, zbog sistemskog rizika u bankarskom sektoru.

Banke i bankarske prakse složene su male zvijeri. S druge strane, u onoj zadivljujućoj kompaniji poznatoj kao Credit Suisse, na primjer, previše su se bojali javno objaviti svoje izvještaje o novčanom toku jer su dionice banke pale za još 60%. Dakle, da, stvari su složene…

No, vraćajući se posebno na SAD i banke općenito, ipak se može izvući jednostavno iz složenog, a to je jednostavno zastrašujuće.

Neka bude jednostavno

Na najosnovnijoj razini, banke propadaju kada troškovi financiranja njihovog poslovanja dramatično porastu iznad povrata ili prinosa na njihovu uspješnu i donosnu imovinu.

Naše je mišljenje da je takva namještaljka za daljnje bolove u bankarskom sektoru stvarna, namještaljka koju dodatno pogoršava potpuno neprirodni razarač sila prirodnih tržišta, slobodnog određivanja cijena i „pošteni kapitalizam“, a to je, pogađate, FED Sjedinjenih Američkih Država.

Središnji bankari i obveznice

Kao što sam  pisao i govorio, sve je povezano i sve na kraju preuzima signale s tržišta obveznica, koje je davno oteo FED.

Powellova povećanja kamatnih stopa, na primjer, ne događaju se u vakuumu kako bi se vodio njegov lažni rat protiv noćne more inflacije, za koju je jednom obećao da je "sam prolazna".

FED i prakse QE i QT, na primjer, više su od pukih riječi, eksperimenata ili teorija. Oni su neprirodni, umjetni i moćni toksini koji se ne mogu obuzdati tako da bilance središnje banke budu tanje ili deblje, a lažni podaci viši ili niži.

Umjesto toga, mala podešavanja, trikovi i ludilo koje provodi FED utječu na gotovo sve i uvijek na kraju sve prevare.

Zašto? Zato što su tržišta dizajnirana da njima upravljaju prirodne sile ponude i potražnje, a ne umjetne sile lažnog novca središnjih bankara.

Podižući stope fondova Federalnih rezervi na 5% i bržim tempom, na primjer, Powell je učinio više od pukog uvlačenja od 300 milijardi dolara u bilancu FED-a od gotovo 9000 milijardi  dolara. Stvorio je dezinflacijsku recesiju i poslao kombinirane nominalne povrate na dionice i obveznice na razine koje nisu viđene od 1871.

Ali kada je riječ o bankarskom riziku, Powell je također udario na taj sektor kriminalnim nemarom. Kako to?

Čak se ni banke ne mogu boriti protiv FED-a?

Kad je FED počeo podizati stope, obveznice je spustio na minimum, a time i prinose, a prinosi i cijena obveznica obrnuto su povezani.

To utječe na bilance banaka jer banke zarađuju za život isplaćujući štedišama po stopi X dok zarađuju po stopi X+. Ali sada su te banke u smrtonosnom kutu vlastitog pogrešnog dizajna FED-a.

Odnosno, FED je podigao prinose na obveznice veće od stopa prinosa koje komercijalne banke nude štedišama, zbog čega mnogi deponenti sumnjaju u prednost toga što jesu i padne im na pamet da bi mogli izgubiti sve.

Ova neusklađenost će, naravno, vjerojatno zahtijevati od banaka da podignu kamatne stope za deponente kako bi se natjecale s rastućim prinosima od američkih obveznica, što je skupa taktika koja smanjuje njihove profite i njihove bilance baca u crveno.

Alternativno, banke bi mogle ponuditi ili izdati više dionica banaka kako bi povećale svoj kapital, ali to razvodnjava postojeći broj dionica i njihovu vrijednost, što je način kojim su bankari i plaćeni.

Da uvreda bude veća, banke i bankari su suočeni sa stvarnim rizikom od rastuće ili barem postojane inflacije, što znači da je stvarni povrat čak i na "povećane" stope za deponente u konačnici negativan povrat, kada se prilagode nevidljivom „porezu od inflacije“.

Svi razgovori se vraćaju na zlato

Dakle, teško da mislimo da je komercijalni bankarski sustav, o čijim smo ogromnim i složenim rizicima godinama izvještavali, išta zdravo, sigurno ili vjerodostojno.

Usprkos svim namrgođenim pogledima i neizbježnim i sve praznijim kritikama zlatnih buba, smatramo da držanje fizičke poluge odvojenog, dodijeljenog i neiskorištenog zlata na vlastito ime u najsigurnijim privatnim trezorima i jurisdikcijama na svijetu ima puno više smisla nego vjerovati svom papirnatom ili digitalnom novcu, koji je sve bezvrijedniji u sve rasparčanijim bankama svijeta, bile one SVB, Credit Suisse ili JP Morgan. 

„Samo kažem…“, za Gold Switzerland zaključuje Matthew Piepenburg.

Ovu jednostavnu misao sada usporedite s trendom supstitucije obveznica u zlato u rezervama središnjih banaka i trendom rješavanja iz porftelja obveznica denominiranih u američkim dolarima i lako ćete zaključiti tko će platiti ovu krizu, a koga se ona tiče kao „vijest o zapadnom financijskom mastodontu, koji je ništa drugo do obični napuhani balon američkog duga“.