Sad je jasnije zbog čega je Putin odabrao baš ovu taktiku za Ukrajinu, iako ne baš svima

Nekada se govorilo: „Ugasite TV, upalite mozak“, a sada bi se isto moglo reći za društvene mreže. Internet, koji je trebao biti ne „prozor u svijet“, već „prozor u druge galaksije“, sredstvo preko kojeg će ljudi doći do više objektivnih informacija, na kraju je postao alat za zaglupljivanje. Ne uvijek, i ne kod svih, ali općenito, ako pogledamo komentare na društvenim mrežama, čini se da su ljudi prije 50 godina bili bistriji.  

Često čitam komentare poput “Zapad, SAD prije svega, neće prestati podržavati Ukrajinu”. I ima ih puno. Nevjerojatno puno. Nekada mi dođe da pomislim: “Prestar sam za ova sranja”, ali opet sjednem i po stotisućiti put napišem tekst s ekonomskim obrazovnim programom.

Postoje zakoni. Ponekad možete pokušati prekršiti ljudske zakone, ali ne možete prekršiti zakone prirode.

Ni fizičke, ni ekonomske.

Ne možete izgraditi tvornicu u jednom danu, koliko god novca imali.

Ne možete unedogled štampati novac bez posljedica, ma koliko to htjeli.

Stoga izjava "Ništa se neće dogoditi, Sjedinjene Države će jednostavno štampati više novca" više ne funkcionira.

Odštampano je previše novca, a on se došao u obliku pretjeranih kamata na dug, već više od 1000 milijardi dolara godišnje, te u obliku inflacije hrane od 40%. Štampali su Amerikanci i za vrijeme DotCom krize, pa 2008. nakon Lheman Brothersa, ali je odluka da se u tranšama štampaju tisuće milijardi za vrijeme koronavirusne pandemije bila katastrofalna. I ako je to nekako i prošlo, došla je Ukrajina i SAD su opet upalile štampariju dolara, ali sa svijetom koji se odriče dolara. I što dalje idu tim putem, posljedice će biti gore.

To je to. Republikanci sada blokiraju daljnji rad štamparije, pokušavajući smanjiti troškove, ali zbog toga ne mogu donijeti američki proračun za iduću godinu. Novi deficit od 1500 milijardi je "malo previše". Ako i preplave unutarnje financijsko tržište i preostale vazale s hrpetinom dolara, inflacija će biti još veća. Kao i dugovno opterećenje proračuna.

Lako se navući na ovu iglu, ali je izuzetno teško s nje sići. Kao i kod svake druge ovisnosti o drogama.

Stoga je izjava "Ništa se neće dogoditi, Sjedinjene Države će nastaviti podržavati Ukrajinu" obična glupost. Po prirodnim zakonima ne funkcionira.

Budući da nema ništa za slati Kijevu, jer su kase prazne, treba pročitati nedavne publikacije o ovoj temi u Politicu i Associated Pressu.

Dalje, tvrdnje “Vojno-industrijski kompleks neće propustiti priliku za zaradu” nije nikakav argument. Naime, oni ne mogu proizvoditi više nego što proizvode, jer jednostavno nemaju kapaciteta. A nitko ne želi graditi nove tvornice, jer je to skupo i neizvjesno. Osim toga, nema dovoljno ni inženjerskog kadra.

Opet, za američki vojno-industrijski kompleks bit će dosta hranilišta, a u slučaju sukoba oko Tajvana Ukrajina mu nije ni potrebna.

Ali, što je najvažnije, ne možete proizvesti više nego što mogu proizvesti postojeći kapaciteti. Ne možete proizvesti više oružja i municije nego što imate dostupnih sirovina. A SAD sirovina uglavnom nemaju.

Na primjer, granate s osiromašenim uranom nisu dobar izbor. To šalju zato što nemaju potrebne količine volframa od kojeg se izrađuju ruske pancirne granate. A Rusi ga imaju, koliko god im treba, za stotine godina ovakvih ratova. Osiromašeni uran je skuplji i otrovniji, ali nije nikakvo "probojno čudesno oružje“, već oružje očaja.

Isto vrijedi i za zabranjeno kasetno streljivo. Zabranjeno je jer je njegova upotreba posebno opasna za civile, dok je protiv vojnika, koji sjede u utvrdama, gotovo beskorisno. A Amerikanci ga isporučuju ne zbog eskalacije i pobjede, već zbog nedostatka konvencionalnih granata. Nemaju više nijednu granatu u skladištima 155 mm, koje se naviše koriste, a Rusi ih imaju na milijune. I još ih proizvode u punom kapacitetu.

I tako je u svemu.

Postoje i izborni zakoni.

55% Amerikanaca, prema nedavnim anketama, kategorički je protiv daljnje pomoći Ukrajini.

Dakle, svaki političar, pogotovo republikanac, ali ne samo, koji nastavi gunđati “Slava Ukrajini“ automatski ubija svoju političku budućnost.

Mitt Romney, koji je to već učinio, jecajući je izjavio da se neće ponovno kandidirati. Isto je s ostalima. Kandidatura je beskorisna, jer ionako neće biti izabrani.

Dakle, čak ni nakon 45 dana, jer se čuda najvjerojatnije neće dogoditi, novac za Ukrajinu neće se magično pojaviti iz ničega. Pogotovo s obzirom na to da još nije pronađen novac za otklanjanje posljedica požara na Mauiju i uragana na Floridi. A Kijevu milijarde trebaju baš sad i baš u godini prije američkih izbora.

Usput, “Ministri vanjskih poslova EU nisu postigli dogovor o dodjeli vojne pomoći Kijevu u iznosu od 5 milijardi eura u 2024. godini”, rekao je Borell. Da, otišli su u Kijev, iako bez Poljaka, Mađara i Šveđana, od kojih je treći zaboravio putovnicu, slikali se sa Zelenskim, obećali Hoholima kule i gradove, ali novca nema. Odnosno, „vjerojatno će ga biti , samo da se dogovorimo i uskladimo s Amerikancima“. Znači, sutra…, ali malo sutra.

Pa imamo i glupave izjave i komentare “Amerikanci su prebacili podršku Ukrajine na Europu”, iako ni to ne funkcionira.

Općenito, sve konstrukcije koje impliciraju da su pametne i lukave, koje su nekakvi „dugoročni podmukli planovi“, padaju u vodu u susretu sa stvarnošću.

To je to. Anglosaksonci su gotovi, a vjeruju im još samo oni koji vjeruju da su John Wayne, Clint Eastwood ili Arnold Swarzenegger zaista pobili sve „negativce“, iako su to bile holivudske fantazije. Otrovati uličnu mačku je vrhunac njihovih trenutnih mogućnosti.

Možda će se za koju generaciju situacija promijeniti? Možda. A možda i neće?

U međuvremenu, prestanite s ovom zagušljivom pričom o "oni će uspjeti". Neće funkcionirati.

PS Za neupućene, možda je nakon ovih redaka konačno jasno zašto Vladimir Putin nije izabrao taktiku „Uraaaaaa! Juriš braćo i drugovi! Za mnom! U vječnost, u pobjedu!“. Istina, pobijedili bi, ali s milijunima svježih grobova širom Rusije. Ovako, uz malo strpljenja, rezultat će biti isti, a gubici minimalni.