Odluka EU idiokracije da "kazni Rusiju" odbijanjem ruskog plina je uzrokovala katastrofu

Sada se zna koliko je EU preplatila uvoz plina zbog krize u odnosima s Rusijom. U manje od dvije godine Europljani su potrošili 300 milijardi eura na plin, dok su prije toliko potrošili u devet godina, i to za velike količine. Glavni dobitnik bile su Sjedinjene Američke Države koje su time zaradile 53 milijarde eura.

Europska unija je od veljače 2022. potrošila 304 milijarde eura na uvoz plina. Prije je toliko potrošila u devet godina, a sada u samo 20 mjeseci. U odnosu na 2021. godinu, EU je u tom razdoblju preplatila plin za čak 185 milijardi eura. To proizlazi iz izračuna na temelju podataka Eurostata.

U 2022. EU je svaki mjesec trošila 15,2 milijarde eura na uvoz plina. To je 2,5 puta više nego što je potrošeno 2021. – 5,9 milijardi eura. Štoviše, europski su troškovi porasli i za plinovode i za ukapljeni prirodni plin (LNG). U 2022. plin za plinovode koštao je 7,5 milijardi eura, a LNG 7,7 milijardi eura. U 2021. rashodi su bili nekoliko puta manji. 3,6 milijardi eura za plinovodni plin, 2,3 milijarde eura za LNG.

Tako je u 20 mjeseci od veljače 2022. preplaćeni plin iznosio 185 milijardi eura, a ukupno su članice EU u te svrhe potrošile 304 milijarde eura. Prethodno je EU takve iznose trošila nekoliko godina. Plin je od travnja 2017. do kraja 2021., dakle gotovo u pet godina, koštao 186 milijardi, a od 2013. do 2021., dakle u devet godina, 292 milijarde.

Ali i LNG je velikim dijelom ruski. Reuters krajem kolovoza piše da su zemlje Europske unije povećale su svoj uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Rusije u usporedbi s prije rata u Ukrajini, unatoč cilju EU da u roku od nekoliko godina odustane od ruskih fosilnih goriva.

U prvih sedam mjeseci ove godine zemlje EU uvezle su 40% više ruskog LNG-a na tankerima nego u istom razdoblju 2021., godinu prije nego što je Rusija pokrenula kampanju u Ukrajini, objavila je kampanja Global Witness.

Ipak, dobitnici neslaganja u rusko-europskim odnosima na tržištu plina bili su SAD, Velika Britanija, Norveška, Alžir i Katar. SAD su na europskom tržištu 2022.-2023. zaradili 53 milijarde eura, Britanija 27 milijardi eura, Norveška 24 milijarde eura, Alžir 21 milijardu eura. Rusija i Katar zaradili su po 14 milijardi eura.

Cijene plina u EU nisu počele rasti u veljači 2022., nego ranije, odnosno u ljeto 2021. Za to su postojali globalni razlozi, a Rusija s tim nije imala apsolutno nikakve veze.

“Europa je preplatila plin zbog nepovoljnog spleta dviju okolnosti. Prvo, u drugoj polovici 2021. godine započeo je vrlo brz postpandemijski oporavak cjelokupne globalne ekonomije, a njezino zasićenje energetskim resursima teklo je sporije. To se odrazilo na cijene nafte, ugljena i plina, koje su počele značajno rasti u jesen 2021. Ovo je bio svjetski trend. Drugo, 2022. godine u igru ​​su ušli i geopolitički čimbenici koji su utjecali na infrastrukturu opskrbe plinom u Europi”, kaže Aleksej Gromov, direktor energetike na ruskom Institutu za energetiku i financije.

EU još nije uvela sankcije izravno protiv ruskog plina, ali je slijed događaja doveo do toga da je umjesto 140 milijardi kubnih metara, koliko je Rusija isporučila Europi 2021. godine, samo 23-24 milijarde kubičnih metara plina bilo iz plinovoda.

Isprva je niz zemalja, posebice Poljska, Bugarska i Finska, odbilo prijeći na plaćanje plina u rubljama. U ljeto 2022. opskrba kroz Sjeverni tok 1 počela je opadati zbog činjenice da Njemačka nije mogla Rusiji vratiti kompresorske jedinice popravljene u Kanadi.

“Vrhunac ove priče bila je eksplozija Sjevernog toka u rujnu 2022., koja je fizički ograničila isporuke plina Europi prema dugoročnim ugovorima iz Rusije”, podsjeća Gromov.

Osim toga, Ukrajina je prestala pumpati ruski plin duž južnog kraka, zadržavši tranzit kroz samo jedan, sjeverni krak.

“Da je Nord Stream nastavio raditi na isti način kao što je radio do 2022., onda se takav divlji skok cijena na europskom tržištu plina, naravno, ne bi dogodio. Ali cijene plina bi pod utjecajem globalnog trenda u svakom slučaju porasle, ali ne do tako suludih razina od 2000 i 2500 dolara za tisuću kubika kao 2022. godine”, napominje direktor energetike Instituta za energetiku i financije.

S oštrim smanjenjem opskrbe plinom iz Rusije prema dugoročnim ugovorima s jasnom cjenovnom formulom, Europljani su morali kupovati LNG po novim vrtoglavo visokim tržišnim cijenama, koje su se formirale u stvarnom vremenu na licu mjesta, na novostvorenoj burzi u Nizozemskoj.

Mjesto Rusije odmah su zauzele Sjedinjene Države, koje dotad nisu bile gotovo ništa u Europi.

“Sjedinjene Države su u potpunosti iskoristile krizu u europsko-ruskim plinskim odnosima i prekid Sjevernog toka kako bi napunile Europu svojim ukapljenim plinom“, napominje Gromov. Norveška, Alžir i Britanija također su dobro zaradile na rastu cijena, ali nisu imale priliku povećati količinu ponude.

“Za Norvešku je europsko tržište već bilo glavno prodajno tržište i Norvežani su tamo isporučivali plina koliko su mogli, jer ga nije bilo više. Isto vrijedi i za Alžir. A Velika Britanija je prodala Europi višak LNG-a koji je i sama dobila prema dugoročnim ugovorima. Odnosno, Britanija se u biti bavila reeksportom LNG-a na europsko tržište, gdje su vladale vrlo povoljne cijene”, objašnjava Gromov.

Zanimljivo je da su se unatoč tako oštrom smanjenju opskrbe plinom iz Rusije 2023. godine cijene plina u Europi stabilizirale na oko 500 dolara za tisuću kubnih metara. To je znatno manje s 1000 USD do 2500 USD koliko je iznosio 2022., ali je još uvijek više od 300 USD z 2021. godine. Stoga se plin u Europi ne može nazvati jeftinim.

“Postojala je prirodna reakcija tržišta na terapiju šok plinom. Europa se okrenula režimu štednje i oštro smanjila potrošnju plina kako mjerama štednje u stambenom i komunalnom sektoru tako i smanjenjem svog industrijskog potencijala, koji najvjerojatnije nikada neće biti obnovljen. To je cijena koju je Europa morala platiti za ubrzano strukturno restrukturiranje gospodarstva, koje se prilagodilo manjim količinama plina koje ulaze na tržište. Potrošnja plina u Europi očito neće rasti. Štoviše, Europljani nastavljaju smanjivati ​​svoju potrošnju i ove godine”, očekuje Gromov.

Prema njegovoj prognozi, europsko će se gospodarstvo i u idućoj godini i dalje oslanjati na trenutne količine ponude, a cijene će ostati relativno visoke. Jedino što Rusija može povećati izvozne prihode slanjem prvih isporuka LNG-a u Europu iz novog projekta Arctic LNG-2, ako se SAD u to ne umiješa. To Novatek može raditi preko francuskog Totala, koji ima mali portfelj dionica i ruski LNG može izvoziti kao „svoj“.

Ove godine Europljani općenito aktivno kupuju ruski LNG. U studenom je ruski LNG izvoz u Europu bio najveći u povijesti - 1,75 milijuna tona.

“Izgledi za povećanje opskrbe plinovodom iz Rusije nisu vidljivi. Ali pretpostavljam da se plinovodne isporuke od oko 23 milijarde kubnih metara, kao 2023. godine, mogu nastaviti dosta dugo. Odnosno, isporuke neće prestati s raskidom dugoročnog ugovora s Ukrajinom krajem 2024. godine”, kaže ravnatelj za energetiku Instituta za energetiku i financije.

Prema njegovim riječima, nakon isteka ugovora Rusija će moći nastaviti transport plina duž ukrajinske rute putem kratkoročne rezervacije ukrajinskog kapaciteta za transport plina, ako bude zahtjeva za kupnju ruskog plina iz europskih zemalja. To mogu biti kratkoročni ugovori na mjesec, tri mjeseca, šest mjeseci, godinu dana. Drugi plinovod, Yamal-Europa, koji prolazi kroz Poljsku, već je funkcionirao na ovaj način. Ovim plinovodom nastavljena je isporuka ruskog plina i nakon završetka ugovora s Poljskom koji je Varšava odbila obnoviti.