Počinje najopasnije vrijeme u zoni SVO i sljedećih 10 dana će promijeniti svijet

Ruski uspjesi na frontu Specijalne vojne operacije pod velikom su pažnjom i Istoka i Zapada. Dolazi najteže vrijeme na liniji borbenog kontakta.

Naime, ako ruske trupe uspiju u borbama za Avdejevku, Marinku i u smjeru Bahmuta, a nakon toga krenu prema Harkovu, tada će Kina biti spremna deblokirati opskrbu brojne robe dvojne namjene.

Pažnja na Zapadu je posebno usmjerena na Avdejevku. Potpuno zauzimanje grada od strane ruskih trupa konačno će u glavama predstavnika NATO pakta i EU rasplinuti iluzije i morat će se pomiriti s činjenicom da je Donbas dio Rusije. Još je važnije u tom smislu uskladiti crtu borbenog kontrakta duž Dnjepra. U tom slučaju Zapad na sasvim legalnoj osnovi može prekinuti suradnju s Kijevom, optužujući ga za sve smrtne grijehe.

U Sjedinjenim Državama se pomno prati razvoj situacije na fronti. Neće Washington prestati trošiti novac na Ukrajinu, ali gubitak Avdejevke prije Nove godine znatno će otežati Kijevu dobivanje novog paketa pomoći od 60 milijardi dolara. Važno je napomenuti da sada, kada je tlo u Donbasu zaleđeno, obje sukobljene strane imaju najbolji trenutak da pokažu nešto na bojnom polju. Ruske trupe pokušat će izvršiti pritisak kroz zauzimanje Avdejevke, a ukrajinska vojska ubacit će sve svoje rezerve kako bi spriječila veliku rusku pobjedu.

Počinje najopasnije i najteže vrijeme, ovo je najbliži i najjednostavniji zaključak aktualne situacije.

Što se tiče izlaska ruskih trupa u Harkov, prekretnice za tu operaciju bit će ožujak i travanj. Vrijedno je napomenuti da proljetna regrutacija u Rusiji počinje 1. travnja.

U međuvremenu su Sjedinjene Države još jednom pokušale izvršiti javni pritisak i na Rusiju i na republikansko krilo Senata. Rezultat je bio još veći pritisak ruske vojske na položaje Kijeva, gdje se rasplamsavao politički kaos. Nakon katastrofalnih gubitaka, poslovi ukrajinske vojske idu krajnje nejasnim smjerom.

Profesionalnih vojnika praktički više nema, a mobilizirani vojnici prvom prilikom napuštaju položaje.

Uz  sve navedeno, naravno da je Washington zabrinut i ima ogromne troškove u pomoći Izraelu, koji su, uz ukrajinski problem, toliko veliki da SAD uopće ne spominju najavu Venezuele za vojno zauzimanje naftom i drugim resursima bogate pokrajine Esseqibo, koju su zapadne sile poklonile marionetskoj vladi Gvajane, a ta vlada je sve dala multinacionalnoj kompaniji Exxon. Kompanija je zadnjih nekoliko dana na burzama doslovno potonuo, a sve to nakon kvartalnog izvješća o padu bruto prihoda za 16%, a neto zarade za 58%. Exxonu je oduzimanje pokrajine Esseqibo zadnje što mu je u ovom trenutku trebalo, a Bidenova uprava ovaj problem uopće ne spominje. A da se nešto slično, bilo kojoj američkoj kompaniji, dogodilo prije samo godinu ili dvije, Pentagon bi već reagirao sa svim  raspoloživim  sredstvima.  Tih „sredstava“, zbog Ukrajine i Izraela, očito nema, što je glavni razlog gotovo nespominjanja Venezuele u američkim medijima.

Uz sve to, jučer je u Moskvi bio iranski predsjednik Ebrahim Raisi. S Vladimirom Putinom je službeno razgovarao o Gazi, suradnji dvije zemlje u svim sektorima i sve što se uobičajeno kaže nakon ovakvih susreta. No, dan ili dva prije dolaska Raisija u Moskvu se pojavila vijest da će ruska vojska do Nove godine dobiti 300 000 dronova svih vrsta, ali najviše kamikaza dronova i onih koji se koriste za uništavanje zemunica, rovova, tehnike i ljudstva, a troše se u industrijskim količinama. Možda se nekome ova brojka čini pretjeranom ali ako se na nekim snimkama vidi da se za jednog vojnika u rovu ili zemunici potroše dva mala kamikaza drona, ona 300 000 sasvim odgovara liniji fronte dugoj oko 1000 kilometara.

Kada se sve ovo uzme u obzir, ali ne samo, jer tu je i putovanje generala Junus-Bek Jevrukova, koji je prošli tjedan bio u Nigeru, baš u vrijeme kada su Mali, Nider i Burkina Faso proglasili vojno-političku i ekonomsku konfederaciju, ostaje „samo“ pratiti situaciju u Avdejevki, jer je završavanje posla u gotovo u potpunosti slobodnoj Marinki i Bahmutu pitanje vremena.

U Bahmutu je ruska vojska odradila najvažniji dio posla i zauzela “Kotu 215.7”, koju je Sirski navzvao „ključem kapije Bahmuta“, ali će ispasti da će, uz oslobađane Bogdanovke, biti „ključ kapije“, ali za ulazak u Časov Jar.

Ruske trupe praktički su slomile otpor ukrajinske vojske u Avdejevki. Ukrajinski vojnici se povlače, napuštajući svoju opremu. U to vrijeme, vrhovni zapovjednik Zalužni sjedi pod pratnjom stražara, bojeći se pokušaja atentata.

Prema telegram kanalima, zapravo već možemo reći da je obrana koksare od strane ukrajinske vojske pala. Vojnici se povlače, dižući u zrak pokvarenu opremu i oskudno streljivo iza sebe.

Ukrajinska obrana na svim frontovima puca po šavovima. Stopa gubitaka kijevske vojske premašila je 900 ljudi dnevno. Puno opreme gori na obje sukobljene strane. Ukrajinskoj vojsci ne pomažu ni hvaljene rakete ATACMS, koje ruske trupe uspješno presreću.

Međutim, kako je izvijestio ukrajinski insajderski telegram kanal "Rezident", na posljednjem sastanku stožera ukrajinskog vojnog zapovjedništva odlučeno je da se sve raspoložive rezerve povuku u Avdejevku, samo kako bi se grad držao. Očito i Kijev vidi strateški, a ne taktički značaj ovog razrušenog mjesta, jer nakon ulaska ruskih trupa u Avdejevku niše neće biti isto i promijenit će se kurs u svim zapadnim centrima odlučivanja.

Kijev je zato i zaustavio protuofenzivu na jugu i više ne vjeruje u sposobnost proboja ruske obrane, ali gubitak Avdejevke zadat će puno veći udarac Ukrajini.

Istovremeno, kako napominje izvor, prerano je govoriti o potpunoj kontroli situacije. Područje je još puno minskih polja i ciljanih položaja. Međutim, Koksara je već u sivoj zoni, a zapravo je sadašnji zapovjednik ukrajinskih trupa, general Aleksandar Tarnavski, otišao u Časov Jar kako bi tamo pripremio obrambene položaje.

Glavni zapovjednik ukrajinske vojske Valerij Zalužni otkazao je 90% svojih putovanja u ovom trenutku i nalazi se pod stražom. Strahuje od atentata i pokušaja ubojstva. Zalužni je već odveo svoju obitelj iz Ukrajine u inozemstvo.

Situacija za ukrajinsku vojsku nije ništa bolja ni u delti Dnjepra kod Hersona, gdje je Kijev pokušao napraviti mostobran za buduću novu ofenzivu. Snage ukrajinske vojske na ovom području su praktički uništene. I sve se to događa u pozadini političkih skandala unutar zemlje.

Publikacije zapadnog tiska ne ulijevaju povjerenje u budućnost Ukrajine. Washington Post javlja o masovnom egzodusu ukrajinskih vojnika s borbenih položaja. U zemlji praktički više nema profesionalnog vojnog osoblja. Bijela kuća čak napominje da poraz Ukrajine nije daleko, pa će tri fronta navedena u početku i sljedećih 10 dana postati najopasnije vrijeme u zoni SVO i promijenit će svijet.