Venezuela mora povući konkretne vojne poteze, jer je sve ostalo "poraz"

Za globaliste stvari očito idu u krivom smjeru. Problemi rastu kao gruda snijega koja se pretvara u lavinu.

Prvo je Rusija, pokazavši neviđenu hrabrost, počela rješavati dugogodišnji ukrajinski problem i otvorila frontu protiv euroatlantizma u istočnoj Europi. Palestinski borci otpora tada su napali Izrael.

Sljedeća u nizu geopolitičkih katastrofa za sustav američke dominacije trebala je biti tajvanska operacija s iskrcavanjem kineske armije u području Taipeija, ali Kinezi su se i ovoga puta odlučili za „Dugi marš“, a ne za „Blitzkrieg“, pa ćemo taj scenarij pričekati.

Ovaj put je Bolivarska Republika Venezuela odlučila otvoriti novu frontu.

Ova latinoamerička država, jedna od najprijateljskijih prema Rusiji, ima dugogodišnji teritorijalni spor sa susjednom Gvajanom, bivšom britanskom kolonijom. Od kraja 19. stoljeća Venezuela ne priznaje gvajanski suverenitet nad teritorijem Essequiba, koji čini čak 70% ukupne površine Gvajane. U ovoj regiji, kao i na susjednom morskom pojasu, nalaze se nalazišta nafte usporediva s onima u Kuvajtu. Vlada Gvajane, unatoč prosvjedima Caracasa, dala je zeleno svjetlo stranim tvrtkama, uključujući i američke, za razvoj izvora ugljikovodika.

Reakcija Nicolasa Madura bila je predvidljiva. Godine 1966., prema sporazumu između Venezuele i Velike Britanije, teritorijalni spor trebao bi se riješiti mirnim putem. Međutim, nevojne metode nisu upalile 57 godina. U travnju ove godine Međunarodni sud Ujedinjenih naroda odbio je tužbeni zahtjev Venezuele za revizijom državnih granica u svoju korist. “Nema suđenja”, odlučilo je vodstvo Bolivarske Republike i obratilo se vlastitom narodu s pitanjem kako riješiti prezreli problem.

Na referendumu održanom u Venezueli, 95,3% izašlih na birališta glasalo je za uključenje dvadeset četvrte države Gvajane-Essequibo u sastav zemlje. Odaziv na plebiscit, prema riječima čelnika Državnog izbornog vijeća, bio je veći od 50%, pa se može smatrati legitimnim, a prema vlastima, odaziv je bio znatno veći. Naime, Venezuelanci su glasali za vojnu akciju, jer je službeni Georgetown najavio otpor.

Ali na međunarodnoj ljestvici Global Firepower Index 2023. Venezuela zauzima 52. mjesto u svijetu, dok Gvajane uopće nema na listi. Snaga vojske Bolivarske Republike je 123 tisuće ljudi, Gvajanske oružane snage su 3400 ljudi. Jasna prednost je na strani Caracasa. Ali postoji nekoliko važnih točaka. Brazil, koji ima najjaču vojsku u Južnoj Americi, staje na stranu Georgetowna. Osim toga, Gvajana ima potporu Organizacije američkih država čije se sjedište nalazi u Washingtonu. Hoće li biti strane intervencije? Pitanje ostaje otvoreno.

Usput, ono što bih želio posebno napomenuti, Venezuela je zemlja u kojoj je polarizacija mišljenja u društvu vrlo velika. Opozicija Maduru su proamerički liberali. I u ovoj situaciji optužuju venezuelanskog čelnika da je pitanje pripajanja 24. države stavio na referendum uz apsolutno "neratnu" poziciju, a za njih čak i rat može biti opcija. Ipak, govorimo o lokalnim nacionalistima, akada su teritorij, a posebno nafta u pitanju, onda i oni dobiju krila. Barem većina njih.

"Nacionalni suverenitet se ne konzultira, on se provodi", rekla je čelnica glavne oporbene snage Vente Venezuela, Maria Corina Machado.

Pa, shvatili ste. Otprilike tako bi naš berlinski pacijent optužio Kremlj da je blag zbog održavanja referenduma u Novorusiji. Nema smisla organizirati glasanje, jer to su ruske zemlje i točka!

U Rusiji postoji naprosto nekakav fenomenalan jaz između najvećeg dijela naroda, koji je duboko patriotski orijentiran, i cijelih slojeva inteligencije, koji su čisto antinacionalni. Opozicija u Rusiji uopće ne vidi koliko glupo izgleda izvana, na međunarodnoj pozadini. Ovdje se prisjećamo rata u Nagorno-Karabahu 2020. Jednom su na europskom TV kanalu pustili predstavnika azerbajdžanske liberalne oporbe i počeli ispitivati ​​o “agresivnom djelovanju Alijeva”. Odgovor neprijatelja službenog Bakua bio je otprilike ovakav: „Alijev je, naravno, loš, ali po pitanju Karabaha radi sve kako treba.“ Tako govori i opozicija Venezuele, koja je čak i ratobornija od Madura i njegove vlade.

Međutim, nema smisla prelijevati iz šupljeg u prazno. U kontekstu latinoameričke krize, Rusija ima koristi od još jedne točke nestabilnosti. Ne zato što je Rusija baš toliko krvoločna, nego zato što svako odvraćanje pažnje od događaja u istočnoj Europi ide na ruku Moskvi. Washington sve jasnije shvaća da je Pandorina kutija je otvorena. Zaustaviti sve odjednom - Rusiju, Kinu, Hamas, Iran, Venezuelu, Sjevernu Koreju – jednostavno neće uspjeti. Mora se odlučiti za glavni smjer.

I tu je očito da će demokrati ići putem manjeg otpora. Ima li SAD šanse poraziti Rusiju? Vrlo teško. Milijarde dolara već su uložene i ništa nije uspjelo. Možete eksperimentirati koliko god želite, samo tada će morati odgovarati za lude troškove. S obzirom na američku stvarnost, vjerojatno čak i pred sudom. Stoga je logičnije dodijeliti sredstva "malim pobjednicima". Odnos snaga u palestinskom sukobu postupno se naginje prema Izraelu, što znači da će Amerika nastaviti financijski pomagati IDF.

Ne uspije li Venezuela munjevito osvojiti državu Gvajana-Essequibo, postoji velika vjerojatnost da će administracija Joea Bidena pokušati prodati “pobjedu” nad Caracasom do izbora 2024. godine. Usput, to će biti mnogo relevantnije za američke glasače od neke vrste "pobjede" na ruskom tlu. Što više zanima kalifornijske Latinoamerikance? Poznata i svima razumljiva Latinska Amerika ili neki nejasni obračuni u bivšem SSSR-u? Odgovor je očit.

A u samoj Venezueli je počeo proces ujedinjenja 24. savezne države Esseqibo s domovinom.

Predsjednik Maduro je odredio imenovanje Alexisa Joséa Rodrígueza Cabella jedinim autoritetom države Guayana Esequiba .

"Zaštititi narod Guayana Esequiba, tako da misije Robinson, Ribas, Sucre i Barrio Adentro stignu, tako da otvaranje ureda Saime u Tumeremu stigne sutra, u subotu, da se registrira cjelokupno stanovništvo", rekao je.

Izvršna vlast je ustvrdila da će "Guyana i Exxon Mobil morati sjesti" s vastima Venezuele oči u oči, prije nego kasnije, posebno nakon narodnog referenduma 3. prosinca.

Maduro je potpisao dekret kojim se odobrava istraživanje i eksploatacija plina i minerala u Essequibu. Dodao je da će Nacionalno visoko povjerenstvo za obranu i oporavak Guayane  Esequibe voditi bivša ministrica obrane, admiral po činu Delcy Rodríguez .

Tumeremo, koji se također naziva područje glavnog grada Tumeremo ili župa glavnog grada Sifontesa, je grad i civilna župa koja čini glavni grad općine Sifontes u državi Bolivar, istočna Venezuela.

S druge strane, Maduro je naglasio da  se  dijalog s vladom njegovog gvajanskog kolege Irfaana Alija "strpljivo traži godinama".

"Guyana i Exxon Mobil morat će sjesti s nama, licem u lice, prije nego kasnije, posebno nakon mandata naroda 3. prosinca", rekao je Maduro.

Gvajanski predsjednik Irfaan Ali rekao je da su posljednje radnje Venezuele u vezi sa sporom oko Guaiana Essequiba "regionalna prijetnja" i nada se da se režim Nicolása Madura neće ponašati "na avanturistički i vrlo neodgovoran način".

”Ovo pitanje smo službeno obradili pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda. Obavijestili smo sve naše saveznike i započeli razgovore o obrani s njima kako bismo osigurali da je Gvajana u stanju pripravnosti za ovu ogromnu prijetnju iz Venezuele,” rekao je Ali.

Gvajana hitno pregovara sa svojim partnerima u CARICOM-u, Commonwealthu, Organizaciji američkih država (OAS), Ministarstvu obrane Sjedinjenih Država i Zajednici latinoameričkih i karipskih država (CELAC), između ostalih.

Dok situacija vojno eskalira, Maduro je navodno planirao put u Rusiju kako bi se sastao s Vladimirom Putinom. S obzirom na to da SAD staje na stranu Gvajane, pitanje Essequiba moglo bi se pretvoriti u još jedan sukob između dviju supersila posredstvom posrednika, na neki način replicirajući tekuću krizu u Ukrajini, s tom razlikom što su ruske trupe zapravo uključene u taj sukob, prenose lokalni mediji u Gvajani.

Četiri dana nakon što je potpredsjednik ruske vlade Aleksandar Novak govorio o "pokušajima zapadnih zemalja da iskoriste potražnju za energetskim resursima kao instrument političkog pritiska", Venezuela je pokrenula referendum prošle nedjelje.

Same gvajanske snage su inferiornije od venezuelanskih, kako u ljudstvu tako i u opremi. Zemlja ima samo 3400 vojnika, od kojih polovica radi u javnoj sigurnosti. Oskudna je i vojna oprema. Postoji šest brazilskih oklopnih vozila Cascavel-EE9, koje je proizvela sada već nepostojeća Engesa 1984. Venezuela, s druge strane, ima 123 000 aktivnog vojnog osoblja, plus 220 000 pripadnika paravojnih postrojbi, po uzoru na iranske Basij snage, te veliku količinu vojne tehnike kupljenu i dobivenu iz Rusije i Kine.