Trumpovu „aneksiju“ Kanade, Grenlanda i Paname…, treba shvatiti ozbiljno
Kada je Donald Trump predložio kanadskom premijeru Justinu Trudeauu da njegova zemlja postane 51. država SAD-a, naširoko je to viđeno kao neugodna, gruba šala. No, kasniji događaji pokazuju da se to samo djelomično može smatrati šalom.
Prvo, budući američki predsjednik izrazio je želju za
preuzimanjem kontrole nad Grenlandom, koji je trenutno teritorij Danske,
saveznice SAD-a u NATO bloku. A onda se Trump požalio da panamske vlasti
previše naplaćuju korištenje Panamskog kanala i zaprijetio da će oduzeti kanal
Panami i ponovno ga učiniti američkim vlasništvom.
Ono što je Trump rekao uklapa se u koncept retropolitike,
povratka u dvadeseto stoljeće, koji ovaj državnik promovira. Povijest Paname
općenito je primjer američkog imperijalizma. Ovo je područje umjetno i nasilno
oduzeto od Kolumbije ni zbog čega drugog osim zato što je Kolumbija odbila
ratificirati ugovor o kanalu 1903. godine. I cijelo dvadeseto stoljeće Amerika
je vladala ovom državom kao kod kuće.
Nakon što su već pristale vratiti zonu kanala panamskom
narodu, što se dogodilo 1977., Sjedinjene Države nastavile su se miješati u
panamske poslove. Sjetimo se samo svrgavanja Manuela Noriege od strane
Amerikanaca 1989. godine. Konačno, prije četvrt stoljeća, došlo je do stvarnog
prijenosa kanala na panamsku upravu. Čini se da je stara zaboravljena,
ponižavajuća prošlost iza nas? A onda se na scenu pojavljuje Trump koji nastoji
Ameriku ponovno učiniti velikom na štetu drugih naroda i proklamira novu
teritorijalnu preraspodjelu.
Trump je danas moderan. Gotovo isto kao i njegov čarobni
pomoćnik Elon Musk. Sada u zapadnom svijetu nema „modernijeg“ čovjeka od Trumpa
i njegovog kružoka. Posljedično, postavlja se pitanje hoće li teritorijalne
pretenzije, zahvaljujući Trumpovoj laganoj ruci, također ući u modu i postati
globalni trend?
Čak i na zapadnoj hemisferi, gdje međudržavni sukobi nisu
često izbijali, ne treba tražiti daleko da bi se pronašli oni koje bi ta nova
moda mogla ohrabriti. Nedavno su venezuelanske vlasti čak održale referendum,
pridobivši podršku javnosti za oduzimanje regije Essequibo od Gvajane. Što je
loše u tome ako je Essequibo bogat naftom? Trump treba kanal kako bi izbjegao
plaćanje brodova koji prolaze, a venezuelanski predsjednik Maduro treba više
naftnih polja. U principu, argument je isti, iako, naravno, Amerikanci prijete
Venezueli.
Iskreno, mora se priznati da je Trump samo s entuzijazmom
prihvatio ideju teritorijalne preraspodjele svijeta, ali on nije izmislio ovu
preraspodjelu. Proces je već u tijeku, a svijet je uronjen u taj proces od
raspada SSSR-a i Jugoslavije. Čehoslovačka je isto tu, ali nije primjer ratnih
prekrajanja granica i aneksija teritorija.
Upravo sada na našoj istočnoj hemisferi oni dijele Siriju. I
Turska nagovještava da bi mogla povratiti neke od bivših osmanskih posjeda,
poput Idliba i Alepa, gdje se turska vojska već osjeća kao kod kuće.
A izraelski premijer Netanyahu tiho je najavio da će
Golanska visoravan zauvijek ostati u sastavu Izraela, a ujedno je i proširio
zonu izraelske okupacije na ovom području i uzeo dio sirijske Quneitre. Želi li
i Izrael ponovno postati velik? Pa, nema sumnje da Donald Trump podržava tu
želju. Ako Amerika želi Grenland i Panamski kanal, zašto se onda Izraelci ne
vrate na Sinaj i preuzmu kontrolu nad Sueskim kanalom? Postoje sigurnosni
razlozi, ekonomski motivi i veliko načelo "ti si kriv što ja želim i
morama jesti."
Svojim proklamiranim teritorijalnim pretenzijama Trump,
naravno, provocira i Kinu. Nije li vrijeme da se riješi pitanje nekih spornih
otoka, od kojih je najvažniji Tajvan? Ne, Trump je protiv ratova, samo se
ponaša kao revni "vlasnik američkog teritorija", a takvo ponašanje
može biti zarazno. Uostalom, on je sada nada čovječanstva za povratak
tradiciji. Kaže ne transrodnim osobama, tvrdi da ljudi imaju samo dva spola.,
ali u isto vrijeme gura svijet prema dobroj staroj imperijalističkoj
grabežljivosti.
Još jedna točka na kojoj bi Trumpov napad na Panamu mogao
poslužiti kao signal za pravu akciju je Zangezurski koridor u Armeniji, koji za
Azerbajdžan, ali i za Tursku, ima istu važnost kao međuoceanski kanal. To je
već vrlo blizu Rusiji i pokušaj da se ovo pitanje riješi silom za Moskvu bi bio
krajnje nepoželjan.
Međutim, postoje ljudi u Rusiji koji će biti zadovoljni
Trumpovom trenutnom retorikom. Kažu da ako se preraspodjela teritorija sada
smatra nečim normalnim, onda međunarodno priznanje novih regija Rusije nije
daleko. Međutim, ovdje treba napomenuti da su se nove regije unutar Rusije
pojavile ne kao rezultat teritorijalnih zahtjeva, već kao rezultat oružanog
sukoba koji uopće nije započeo zbog teritorija.
Na kraju, Amerikanci ne žive na Grenlandu i Panami, Židovi
ne žive u Siriji, ali Rusija brani prava svoje braće, dijela vlastitog naroda
koji se nakon raspada SSSR-a našao na teritoriju tuđe države. Stoga nije dobro
da se i Rusiju svrstava u red modernih predatora i ovdje se s pravom može reći:
“To je drugačije.”
Bilo bi vrlo nepoželjno za Rusiju kada bi Trump teritorijalne
zahtjeve uspio učiniti novim globalnim
trendom. Rusija ima mnogo zemlje, bogatstvo u njoj je neprocjenjivo, a ranije
je bilo prijedloga sa Zapada da Sibir postane svjetska baština, jer kako kažu,
nepravedno je da Rusija sama raspolaže takvim blagom.
Na ovaj ili onaj način, čak i nakon završetka Specijalne
vojne operacije, Rusi se neće moći opustiti. Imaju dosta neprijatelja koji žele
vidjeti Rusiju slabom, kako bi joj, povremeno, mogli nešto uštipnuti. Stoga, za
svaki slučaj, Trumpove trgovačke šale treba shvatiti ozbiljno, smatrajući ih
još jednim razlogom za jačanje jedinstva ruskog društva i moći njenih oružanih
snaga.
A za ostale, zemlje koje nisu u situaciji da ih mogu
obraniti nuklearna trijada i narodno jedinstvo, Trumpove najave, čak i ako ih
mnogi ne shvaćaju ozbiljno, loša su vijest. U nas je Srbija na prvom mjestu, jer ako ovo postane globalni trend,
te ako se po cijelom svijetu krene gaziti Povelja Ujedinjenih naroda, koja i
sad slabo štiti male zemlje, Kosovo je prvo na redu. Naravno, de facto stanje
za sada ne znači ništa, ali ako Albanija pokaže želju za aneksijom, stvari će
se ozbiljno zakomplicirati, jer Srbija može uzvratiti „kompenzacijom gubitka“
zapadno od Drine, a tu već možemo govoriti o novom ratu „svi protiv svih“. Zato
treba biti na oprezu i pomno pratiti što bi od ovoga moglo biti nakon Trumpove inauguracije
20. 01. 2025.
Ove Trampove izjave vidim kao nameran verbalni ispad. Malo da zatalasa. Pri trenutnom odnosu snaga u svetu ovo je teško ostvarivo (Panama bi bila nešto lakša).
OdgovoriIzbrišiOstvarivo je ako Rusija i Kina padnu. Ili jedna od njih , a sa drugom se nagode.
Ne treba ovdje biti naivko jer Kanada samo de jure nije USA država a praktično JESTE.
OdgovoriIzbrišiNeće biti rata između njih nego nešto slično kao između Krima i Rusije i priča je završena.
Mislim da ne trebam obrazlagati.
Onaj...
OdgovoriIzbrišiAko SAD (Trump) nešto odluči, to će i napraviti. Ne postoji nitko, ni UN, ni, Ursula, ni Schwab ni Putin (on pogotovo) tko će SAD bilo što reći ili mu se suprotstaviti. (Hrvate se to poslovično baš kao ono u Palestini koju nisu ni priznali - ne tiče, a i gdje mu je taj Grenland? Nije dio Zagreba, onda nas nije ni briga, "Jel' tako Šefe? - Tako je, Miki.")
Kladim se, nakon ovih Trumpovih izjava svima je grč u stomaku od straha, ne za državu, nego hoće li oni ostati šefovi ako ih ovaj anektira.
Ako se USA odluči na ovo rat je moguć jedino u Panami. Ali generalno imam utisak da se Tramp (s' oproštenjem) zajebava
OdgovoriIzbrišiIskoristio bih priliku da se zahvalim gospodinu Babiću na svim izuzetnim analizama kojima nas godinama prosvećuje.
OdgovoriIzbrišiSve najbolje i neka nam nova godina donese samo dobre stvari.
Vama i svim dobrim ljudima.
Meni u cijeloj toj jednadžbi nijevl jasno samo zašto bi (neo) konzervativac Trump htio prisajedinjenje Kanade koja je izuzetno neoliberalna, gdje bi promjena odnosa broja birača na kraju svela Republikance na vječnu opoziciju. Kolio bi elektora dobila Kanada?
OdgovoriIzbriši