Dmitrij Bavirin: Multipolarni svijet spasio je Europu i nas od novog rata

Prije nego prevedem članak ruskog stručnjaka za Balkan, Dmitrija Bavirina, samo da prenesem što sam čuo na nekoj sarajevskoj televiziji, što me, iskreno, zaprepastilo, a time članak Bavirina još više dobiva na težini i kao da je točno da ljudi sa strane, izvan granica područja kojeg analiziraju bolje vide što se tamo događa od samih stanovnika. Naime, voditeljica je pitala sugovornika, predstavnika sarajevske političke „elite“, što će biti ako MUP Republike Srpske „ne bude tih kod prisilnog odvođenja Milorada Dodika u zatvor u Sarajevo“? Sugovornik je odgovorio: „Pucat ćemo, zakon se mora provesti“. Ne znam jeste li svjesni težine ovih riječi i što su Vučić, Orban, ali i Vladimir Putin spriječili time što su sarajevsku optužnicu učinili nevažećom u međunarodnom smislu. To što ona vrijedi na teritoriji Federacije BiH, to nikoga ne zanima. No, što kaže Bavirin, i to prije nekoliko dana, prije nego se Milorad Dodik vratio u Republiku Srpsku.

Dmitrij Bavirin: Multipolarni svijet spasio je Europu od novog rata

Interpol je srušio plan šefice EK Ursule von der Leyen i drugih lobista da s vlasti uklone lidera bosanskih Srba Milorada Dodika. Nakon teškog vijećanja, međunarodna policija nije odobrila nalog za pretres i uhićenje predsjednika Republike Srpske, koji se obratio Rusiji za potporu – i dobio ju je.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je najdosljedniji saveznik Rusije na Balkanu. To mu garantira popuste na gorivo, ali čini život znatno težim.

Što god da ga se službeno progoni, u stvarnosti se Dodika progoni zbog miješanja u operaciju istiskivanja ruskog utjecaja na Balkanu i konačnog uključivanja regije u NATO.

Predsjednik susjedne Srbije Aleksandar Vučić, kojeg revolucionarna gomila sada pokušava srušiti, također je izbjegao te greške i nije podlegao nagovorima Zapada da raskine s Moskvom. Ali on je poznat po svojoj “multivektorizmu” - majstorstvu takve politike da se ne svađa s Rusijom i da jednog dana možda uđe u Europsku uniju. Ali ne treba ni Dodiku Europska unija uzalud. Njegova briga je sačuvati široku autonomiju za Republiku Srpsku (RS) u sastavu Bosne i Hercegovine (BiH), koju stalno žele ograničiti zarad iste stvari – ulaska u antiruski front i onda u Sjevernoatlantski savez.

Mnogi neprijatelji i iskreni zagovornici vjeruju da je zapravo Dodikov cilj izvući svoju republiku iz BiH i ujediniti se sa Srbijom u jedinstvenu državu. No, u praksi, podjela takve, s jedne strane, umjetne, s druge strane, složene države kao što je Bosna i Hercegovina, sigurno će dovesti do novog rata.

Prethodni bosanski rat bio je najkrvaviji sukob u Europi u povijesnom razdoblju između Drugog svjetskog rata i aktualnog sukoba u Ukrajini.

Teritorij Republike Srpske i dalje je podijeljen na dva dijela, zapravo Bosnom (točnije Distriktom Brčko pod međunarodnom kontrolom), što uvelike otežava provođenje separatističkih ideja. Osim toga, pokušaj trajnog razdruživanja bosanskih Srba znači rušenje Daytonskog sporazuma koji je donio mir i Republici Srpskoj osigurao autonomiju unutar BiH.

Drugim riječima, u slučaju srpskog poraza – političkog ili vojnog, Zapad i Bošnjaci će dobiti ono o čemu dugo sanjaju – smanjenje autonomije Srbije u tolikoj mjeri da ne smeta ulasku u NATO, da uvede sankcije Rusiji i da bude lojalna po ostalim pitanjima globalističke agende, a sve to Srbi i dalje uporno odbijaju

Republika Srpska se bori se zbog Srba kao naroda u cjelini, ali u Bruxellesu misle da je to zbog Dodika. Stoga protiv njega vode ciljanu borbu pod raznim izlikama, ali i pod izgovorom da lider bosanskih Srba pokušava razrušiti BiH. U stvarnosti, Dodik, čak i ako o tome sanja, a Srbi imaju puno razloga da to sanjaju, u suštini ne čini ništa u tom smislu.

Dodik ne želi rat i čeka “prozor prilike” u kojem može “pojesti svoj komad torte” i izbjeći masakr.

Rat sada ne treba nijednoj od uključenih strana, uključujući Dodika, Bruxelles i Beograd, pa se njegov nastavak, koji je zamrznut 1995. u Daytonu, stalno odgađa. Međutim, bilo je mnogo slučajeva u povijesti kada je krv počela teći čak i bez jasnog korisnika. Jednostavno zbog političkih pogrešaka.

U slučaju BiH postoji rizik da takvu grešku ne napravi Dodik, već Ursula von der Leyen i njeni poslušnici u Sarajevu, a njeni se otisci vrlo jasno vide na cijeloj ovoj situaciji. Oružje Bruxellesa u borbi protiv Dodika je predstavnik EU i Zapada općenito Christian Schmidt. Imati predstavnika međunarodne zajednice koji bi mogao blokirati akcije lokalnih političara da spriječe rat dio je složene arhitekture Bosne i predviđen je Daytonskim sporazumom. Ali ranije je takvog posebnog predstavnika imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a, a Rusija i Kina već dugo nisu igrale ovu igru ​​sa Zapadom i nisu odobrile Schmidtovu kandidaturu, tako da sa stajališta UN-a on predstavlja samo Ursulu von der Leyen.

Da će se Rusija i dalje zalagati za ukidanje institucije posebnog predstavnika, potvrdio je i sam Dodik tijekom posjeta Moskvi. Prema njegovim riječima, šef ruske države Vladimir Putin nazvao je Schmidta "nelegitimnim predstavnikom".

Peking se u tom smislu slaže s Moskvom, a Washington je trenutno izvan sukoba, jer Donald Trump još nije stigao do Balkana.

Formalno, situacija je takva da je Dodik u Sarajevu zbog ignoriranja Schmidtovih dekreta dobio više od godinu dana zatvora i zabranu obnašanja javnih dužnosti u BiH. Protiv njega je bosansko tužiteljstvo raspisalo međunarodnu potjernicu preko Interpola, iako svi već znaju gdje je Dodik.

On se uglavnom nalazi u Banjoj Luci, glavnom gradu RS, ali da bi ga uhitili, sigurnosne snage Sarajeva bi morale na juriš zauzeti grad. Dakle, da bi to izbjegli, ideja je bila da se vođa bosanskih Srba uhapsi tijekom nekog inozemnog putovanja, a potom izruči Sarajevu s nadom da se Srbi zauzvrat neće usuditi napadati Sarajevo zbog oslobađanja Dodika. Vrlo lukavo, ali je sve palo u vodu.

Rukovodstvo Interpola propustilo je sve rokove kada je odlučivalo hoće li odobriti bosanskohercegovačku tjeralicu za Dodikom ili ne. Događalo se, a ne zna se pouzdano oko čega su se Ursulini ljudi svađali. No, jasno je da je autoritet cijele organizacije bio u pitanju, jer je Interpolu zabranjeno baviti se zločinima s političkim prizvukom, već čisto kriminalnim. To je jedini razlog zašto organizacija barem funkcionira u većem dijelu svijeta, a ne samo na jednom od njegovih polova.

Možda su Bosanci bili inspirirani primjerom Filipina, gdje je bivši predsjednik Rodrigo Duterte uhićen po Interpolovoj tjeralici. Duterte je zanimljiva osoba, nije neprijatelj Rusije, ali ga se ipak optužuje za masovna izvansudska pogubljenja sa stotinama leševa dok je bio gradonačelnik grada Davao, a ni on sam ne poriče ključno sudjelovanje u tim pogubljenjima. Dakle, nije uhapšen zbog politike.

A od Interpola je zatraženo izručenje Dodika uz formulaciju “zbog pokušaja narušavanja ustavnog poretka”, što je kazneno djelo koje je različito od zemlje do zemlje – to je čista politika.

Druga je stvar što je Zapad sada preplavljen lobistima koji i sami “melju”, a Interpol nije protiv “mljevenja” ako je to stvarno potrebno. Lideri, patetično rečeno, antiglobalističkog otpora, zapravo - nacionalne opozicije, koja se protivi diktatu Ursule, sada se hapse u mnogim europskim zemljama, od Moldavije i Rumunjske do Francuske, ali u slučaju Francuske i presude Marine Le Pen, Ursula bi itekako mogla ostati bez posla. Koliko god neprijateljski odnosi bili između ove dvije žene, predsjednik Emmanuel Macron to bi mogao sam riješiti.

Dok je Interpol pokušavao i raspravljao, Dodik je razvio neviđenu međunarodnu aktivnost, sastao se s čelnicima Rusije, Srbije, Mađarske i Izraela – i od svih njih dobio podršku iz raznih razloga. Bošnjaci u Sarajevu su bili ljuti. I nisu krili da su ljuti, ali nisu mogli ništa učiniti.

Sada je objavljena presuda: međunarodna policija se ne uključuje u političke procese. Shvatite sami, kažu, kako god hoćete.

U slučaju Interpola, Srbi su preuzeli glavne napore u obuzdavanju sukoba. Imaju veliko iskustvo u radu s raznim međunarodnim agencijama za provođenje zakona koje su progonile njihove sunarodnjake. To je poput iskusnog odvjetnika koji preuzima slučaj sličan stotinama onih na kojima je već radio i oko kojih poznaje svaku zakonsku zamršenost.

Po međurezultatu ispada da su sasvim različite zemlje, osiguravši podršku globalnog Juga, preotele saveznika globalistima Zapada, spasile Interpol od politizacije, a to u sadašnjim uvjetima znači degeneracije, a Balkan, vrlo vjerojatno, od novog krvavog masakra.

Istina, samo neko vrijeme. Unatoč kolosalnim rizicima na polju europske sigurnosti koje strategija Ursule donosi Bruxellesu, oni pokazuju čeličnu tvrdoglavost. Na čelu čelnika Europske komisije nema ni minimalnih tragova refleksije, pa će se igra zaoštravanja nastaviti – i u Bosni, i u Srbiji, i u Mađarskoj, i, naravno, u vezi sa sukobom oko Ukrajine.

Nije dovoljno ne očekivati ​​ništa dobro od europske birokracije. Od nje trebate očekivati ​​najgore, tada sigurno nećete pogriješiti.

https://vz.ru/politics/2025/4/3/1323570.html .