I Trump i Kinezi su uvjereni u pobjedu u carinbskom ratu, ali pobjednik će biti samo jedan

Konfrontacija između SAD-a i Kine dosegla je razmjere bez presedana. Nijedna strana ne želi stati i uvodi sve više i više carina jedna protiv druge. Donald Trump odlučio je „poslušne“ zemlje nagraditi s tri mjeseca odgode, a tvrdoglavu Kinu kazniti novim povećanjem carina na 125%. SAD i Kina su na korak od potpunog prekida međusobne trgovine. Ali tko će u ovoj borbi izaći kao pobjednik?

SAD su 9. travnja uvele više carine Kini, čime je u kombinaciji s prethodnim carinama ukupna carina dosegla 104%.

Kina je odgovorila podizanjem carinske stope na američku robu na 84 posto s prethodno najavljenih 34 posto, dodajući u srijedu da je američka odluka o povećanju carina na kinesku robu pogreška. Kina će ove sankcije uvesti 10. travnja.

Međutim, Donald Trump nije mogao prepustiti posljednju riječ Pekingu te je u srijedu, 9. travnja navečer, objavio da će Sjedinjene Države odmah podići trgovinske carine za Kinu na 125%. Ovaj sukob se pretvorio u političku igru. Nema smisla dalje podizati carine jer su i sadašnje carine već previsoke, pa je trgovina između dva najveća svjetska gospodarstava u biti obustavljena.

Trump ne štedi riječi kada tvrdi da ga mnoge zemlje zovu i „ljube mu guzicu“, jer su spremne učiniti sve za postizanje trgovinskih sporazuma, samo kako bi izbjegle ekonomske sankcije.

"Molim vas, molim vas, gospodine, dogovorimo se. Učinit ćemo sve, gospodine", tako je Trump opisao strane čelnike koji ga mole za dogovor.

EU je, primjerice, SAD-u ponudila nulte carine na industrijsku robu, Tajland namjerava povećati uvoz američke robe i smanjiti poreze na nju, a Vijetnam je također spreman kupiti više američke robe.

Jedino se Kina i dalje suprotstavlja SAD-u i izjavljuje da je spremna na borbu do   kraja, kroz protumjere, plus što je Peking podnio tužbu protiv SAD-a u WTO-u. Istina, Washington već dugo krši norme Svjetske trgovinske organizacije, ali to američke vođe ne zanima.

Očigledno je moljenje za pregovore upravo ono što Trumpu treba. Tako je američki predsjednik u srijedu igrao ulogu dobrog policajca i na tri mjeseca je odgodio uvođenje velikih carina za 75 zemalja koje su tražile pregovore. U tom razdoblju za njih će se primjenjivati ​​tarifna razina od 10%. Još nije jasno koje su to zemlje, no Kina definitivno nije među njima.

Eskalacija trgovinskog rata pojačala je negativne učinke koji su bili uočeni već nakon prve razmjene carina. Tako je nafta u srijedu pokazala najveći petodnevni pad od 2022. Brojne robe, uključujući bazne metale, također padaju u cijeni. Jer potražnja ipak neće u potpunosti pasti, čak i ako globalno gospodarstvo uspori ili, u najgorem slučaju, uđe u recesiju. Sam OPEC dolio je ulje na vatru odlučivši povećati proizvodnju u svibnju brže nego što se ranije očekivalo.

Američke državne obveznice pale su zajedno s dionicama diljem svijeta. Indeksi su pali u SAD-u, Europi i Aziji. JPMorgan Chase & Co rekao je da su strahovi od recesije najviše primjetni u dionicama koje su usko povezane s američkim gospodarstvom. Zlato, kao imovina sigurnog utočišta, ruši sve povijesne rekorde. Dolar pada u odnosu na druge valute i euro.

Trgovci se klade da će eskalacija trgovinskog rata zahtijevati od Federalnih rezervi da pomognu američkom gospodarstvu smanjenjem stopa već u svibnju. Vjerojatnost za to porasla je s 20% 1. travnja na 61% do 9. travnja. Tijekom krize 2008.-2009. FED je već pomogao gospodarstvu da izađe iz krize snižavanjem stope.

Međutim, Trumpova odluka da odgodi carine za najmanje 75 od 180 zemalja za koje su carine podignute odmah je dovela do rasta dionica, nafte i dolara.

No, sukob između SAD-a i Kine neće tako lako završiti.

Današnji "tarifni rat" između SAD-a i Kine jedinstven je događaj čak i u usporedbi s 2019. godinom, jer aktivno koristi medijske resurse i internet. Međutim, generalno, trgovinski ratovi nisu nekakav poseban događaj za globalnu ekonomiju. U 19. stoljeću mnoge zemlje, uključujući i Sjedinjene Države, razvijale su svoja gospodarstva kroz protekcionizam i carine na gotovo svu robu. Njemačka i Rusija bile su vrlo "protekcionističke" ekonomije na kraju 19. stoljeća. Poznato je da je veliki ruski znanstvenik i pobornik protekcionizma u trgovini, Dmitrij Mendeljejev, rekao da Rusiju nije briga za pogoršanje životnog standarda belgijskih radnika koji će biti otpušteni iz tvornica ogledala u stečaju jer je Rusija uvela carine na belgijska ogledala, te da ih nije briga jer će te carine otvoriti radna mjesta u Rusiji. I Trump kaže da će carine uvedene Kini i ostatku svijeta stvoriti nova radna mjesta u SAD-u.

No, svima se činilo da je u drugoj polovici 20. stoljeća međunarodni protekcionizam izašao iz mode, jer se pojavio „brettonwoodski monetarni sustav“, a kasnije i institucije slobodne trgovine, odnosno Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT), kasnije transformiran u WTO, međunarodne platne sustave itd.

U 20. stoljeću protekcionizam je navodno zamijenjen globalizacijom, a zapravo se pokazalo da te globalizacije nema i da slobodna trgovina postoji samo za jednu zemlju, a to su, naravno, Sjedinjene Američke Države.

Kao rezultat toga, gotovo do kraja 20. stoljeća, unatoč postojanju prethodnika i WTO, zemlje s tržišnom ekonomijom "uspješno" su vodile međusobne trgovinske ratove, samo lokalne i vezane za pojedinačnu robu - "pileći rat", "tjesteninski i citrusni  rat" SAD-a sa zapadnom Europom i "rat škampi" SAD-a s azijskim zemljama. Štoviše, u svim slučajevima bile su upletene Sjedinjene Američke Države, čiji se predsjednici uvijek žale da je njihova zemlja ta koja je povrijeđena i da im se nameću carine na njihovu robu. U međuvremenu, u sektoru usluga, posebno financijskih, SAD nije samo "žandar", već "diktator" cijelog svijeta, posebno kada koristi dolar kao političko oružje. A uslužni sektor čini 80% američkog BDP-a. Industrija čini 19%, a poljoprivreda samo 1%. Sami su izabrali da prodaju „usluge“, financijske, IT sektor i ostale,  a „prljave poslove su dali za Amerikance ionako prljavim Azijatima“. Sad im se to vraća o glavu, ali stvar će teško ispraviti.

Trumpovi razlozi za trgovinski rat, kao u obliku borbe protiv trgovine drogom (fentanil) ili smanjenja trgovinskog deficita, su neuvjerljivi.

Vjerojatnije je da se radi o borbi za globalno vodstvo. Naime, Kina je posljednjih godina prestigla Sjedinjene Države u BDP-u prema paritetu kupovne moći i čini 18% svjetskog gospodarstva, što je izuzetno alarmantan signal za Sjedinjene Države. Stoga je argument "sad ili nikad" mogao postati pravi okidač za globalni trgovinski rat kojeg je započeo Trump.

Poznato je da je Trump tvrd i bezobrazan biznismen koji vodi državu na isti način na koji vodi biznis. Međutim, malo tko je očekivao takvu tvrdoću i nefleksibilnost od opreznije Kine.

Posljednjih godina, posebno u kontekstu uspostave novog poretka, Kina je počela shvaćati da sankcije i prijetnje nisu uvijek učinkovite. Primjer Rusije pokazao je da zemlja ne mora nužno iskusiti kritične ekonomske poteškoće čak ni pod ekonomskim i sankcijskim pritiskom. Iako situacija s Rusijom i Kinom nije potpuno analogna, Kina je izvukla određene zaključke, povukla poteze na vrijeme i postala sigurnija.

S druge strane, pokazalo se da Zapad nije tako ujedinjen kao što se prije pretpostavljalo.

I SAD i Kina su velike zemlje koje imaju utjecaj jedna na drugu. Glavno oružje SAD-a u trgovinskim ratovima je samoizolacija, uključujući sankcije, embargo, čak i teoretska zabrana drugim zemljama da koriste dolar, moguća zapljena imovine, zapljena trgovačkih brodova itd., ali glavno oružje Kine je upravo potražnja za njezinom robom širom svijeta i napredak u tehnologiji. Zemlje u razvoju zamjenjuju visokotehnološke proizvode, uključujući električna vozila, iz Sjedinjenih Država s isporukama iz Kine, a ti proizvodi nisu ništa lošiji od skupih američkih.

Stoga ispada da je izlaz iz trgovinskog rata prestanak međusobnih isporuka između SAD-a i Kine. Zapravo, prekid trgovine.

SAD bi teoretski izgubile 13% svog uvoza iz Kine i 6% svog izvoza u Kinu, dok bi Kina izgubila 15% svog izvoza koji ide u SAD i 5% svog uvoza iz SAD-a. To će imati negativan utjecaj na globalno gospodarstvo, budući da će se stope rasta i Kine i SAD-a usporiti, ali je malo vjerojatno da će izazvati novu veliku gospodarsku krizu.

Kina će svoj izvoz lako “premjestiti” u druge zemlje, prvenstveno u zemlje BRICS-a. No, SAD će morati uložiti velike napore da nadomjeste 15% izgubljenog uvoza iz Kine, posebno za određene robe, a cijena takvog poteza bit će povratak inflacije na najmanje 3% do kraja tekuće godine.

Ili će možda, nakon što su dosegle apsurdne razine carina, zemlje konačno sjesti za pregovarački stol, shvaćajući da ni Kina ni Sjedinjene Države ne mogu izaći kao pobjednici.

Na temelju carina koje su trenutno nametnule dvije zemlje (104% za Kinu i 84% za SAD), predviđa se pad američkog BDP-a za 2,6% ili 713 milijardi dolara, a u Kini bi se rast usporio 2% ili 351 milijardu dolara. Za globalno gospodarstvo, ovaj će sukob svijet koštati 1,2% globalnog BDP-a ili 1500 milijardi dolara, pod uvjetom da se trenutna struktura carina zadrži najmanje godinu dana.

Donald Trump je vrlo samouvjeren i kaže da će ići do kraja, ali ako čitate kineske novine, kod njih je vrlo malo euforije, puno smirenosti i pozivanja na zdrav razum, kao da ih se ovo ništa ne tiče i kako će vući poteze na temelju onoga što odluči Washington, bez bojazni da će se bilo što loše dogoditi kineskoj ekonomiji i financijama. Ostaje nam da vidimo tko je od ovo dvoje u pravu?